Riječke su komunističke »narodne« vlasti u godinama apsolutnoga vladanja nad svim segmentima društvenoga i javnoga života pozivale na razgovor sve »sumnjive« osobe, pa tako i biskupa Burića. O jednom je takvom razgovoru u Narodnom odboru Kotara Rijeka načinjena »Informacija« od 10. listopada 1962. te poslana I. Upravi II. Odjeljenju Državnoga sekretarijata za unutarnje poslove Narodne Republike Hrvatske (v. »Doušnik ‘Knin’ citira papine riječi«, nizanka br. 4, 4. kolovoza 2019. i »Doušnik ‘Gorki’ o biskupovu boravku na Koncilu«, nizanka br. 5, Velika Gospa 2019.). Nije posve jasno zašto se preslika cijele »Informacije« još jednom našla u drugom dijelu SDS-ova dosjea o (nad)biskupu Buriću, ali kada se to već dogodilo, nije zgorega citirati odlomak koji je izostavljen u spomenutim nastavcima nizanke jer u njemu izravno nije riječ o središnjoj temi – biskupu. No u njemu je razvidna silno razgranata doušnička mreža i oko drugih hrvatskih (nad)biskupa, u konkretnom slučaju oko kardinala Franje Šepera u Zagrebu.
»Pričao je (prof. Petar Šimunić, op. a.) Korenu (riječkomu kapucinu o. Danijelu, op. a.) o tome, kako je D.B. (Državna bezbjednost, op. a.) famozno organizirana i kako joj je sve poznato, pa je prilikom saslušanja, kad još k tome zatvore čovjeka nemoguće negirati stvari. Potkrjepljivao je svoje pričanje sljedećim primjerima. Nadbiskup Šeper mu je sam pričao nedavno, kad ga je posjetio u Zagrebu, da je jednog dana zatekao u svojoj kancelariji jednog svećenika, koji prevrće spise u njegovom stolu. Na pitanje Šepera što radi u njegovoj kancelariji i kako je došao do ključa njegove sobe, ovaj mu nije znao odgovoriti. Šeper mu je nadalje pričao, da mu je jednog dana jedan svećenik donio točan popis članova SD, tajnih članova i podupirajućih. Drugog dana bio je taj svećenik pozvan na UDB-u na saslušanje i tamo ne samo da su ga pitali, od kuda mu spisak, nego su mu čak pokazali fotokopiju spiska kojeg je on napravio i predao nadbiskupu Šeperu. Znači da netko mora biti tamo koji fotokopira dokumente i dostavlja ih UDB-i. 1960. godine kad je išao jednom kod Šepera, sreo ga je na stubama dr. Škreblin (Ivan, profesor na KBF-u u Zagrebu, op. a.) koji mu je rekao: ‘Pazi se za jednu uru bude Udba saznala, da si bio kod nadbiskupa.’ Pričao mi je nadalje, Zrinski Inocent (član franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, op. a.), da je donio sobom iz Rima, kada je došao u vizitaciju ‘bosanske franjevačke provincije’ jedan strogo povjerljivi dokument. Taj mu je dokument najednom nestao u jednom samostanu. Uzalud je sve pretražio, nigdje ga nije bilo. Drugog dana mu je jedan pater rekao: ‘Evo, pa tu vam je vaš dokument, našao sam ga među knjigama.’«
Zbog iznesenoga, koliko god to neugodno bilo, treba se pomiriti s činjenicom da je u crkvenim redovima bilo i biskupijskih i redovničkih svećenika koji su svojedobno surađivali s komunističkom tajnom policijom. Konkretno, bilo bi također zanimljivo doznati što se dogodilo sa Šeperovim popisom Udbinih suradnika.
Patološki umovi jugoslavenskih vladara u mnogim su događanjima vidjeli vlastitu ugrozu pa im je s toga motrišta bio zanimljiv i »prvi dio zasjedanja Koncila«, kako doslovce započinje dokument riječkog SDS-a od 18. prosinca 1962. Kao izvor navodi se »Božo B.«, donio ga je »Majstorović N.«, a obradila ga je SDS-ova djelatnica »Valerija Bačić«. Misleći kako sudionici Drugoga vatikanskoga koncila iz cijeloga svijeta nisu imali pametnijega posla nego se baviti nekakvom urotom protiv »najvećega sina svih naroda i narodnosti« – Tita i njegove državne tvorevine Jugoslavije, već dan nakon susreta biskupa Burića sa svećenicima imali su u rukama izvješće o tom razgovoru.
»Dana 17.XII. o.g. po povratku iz Rima sa prvog dijela zasjedanja Koncila (od 11. listopada do 8. prosinca 1962., op. a.), Burić je pozvao u riječku biskupiju sve upravitelje župa sa područja grada Rijeke, gdje je održao sastanak i u kratkim crtama iznio svoje utiske sa Koncila i boravka u Rimu.«
Slijedi prilično detaljan opis razgovora, iz čega se da zaključiti da je podatke SDS-u o tome dao netko od nazočnih svećenika.
»Sastanak je otvorio svećenik – profesor Karmelić Tomo, iz Rijeke, pročitao je kratki referat o značaju Ekumenskog sabora u ovo vrijeme i zaželio dobrodošlicu biskupu… Na Saboru raspravljalo se o bogoslužju na staroslavenskom jeziku, no nije donešen nikakav zaključak, jer će se to učiniti kasnije. Naši biskupi jednoglasno su govorili o potrebi bogoslužja na staroslavenskom jeziku. Bukatko je sve impresionirao i nadvisio sve biskupe svojom sposobnošću i snalažljivošću, a naročito one istočnih zemalja…
Poslije ovog kratkog izlaganja svećenici su postavljali pitanja. Među prvima javio se svećenik Voloskog Brusić Pero, koji je rekao da ga zanima da li će doći do konkordata između Jugoslavije i Vatikana. Na ovo pitanje Burić nije ništa odgovorio, već samo odmahnuo rukom. Kratko je odgovorio svećenik iz Rijeke Mate Lojić, koji je rekao da se biskupi neće miješati u to, jer imaju drugi posao. Svećenik franjevac Marinov Krsto iz Rijeke postavio je pitanje kakvi su odnosi našeg episkopa (trebalo je pisati ‘episkopata’, op. a.) i talijanskih biskupa. Burić kaže, da su talijanski biskupi i ovom prilikom htjeli da pokažu svoj dominantan položaj, ali im nije uspio, jer je i sam papa bio protiv njih. Obzirom na sadašnji položaj crkve u svijetu, papa je pokazao široko razumijevanje po svim pitanjima koje treba riješiti, a to je ugodno djelovalo naročito na one iz komunističkih zemalja.«
Dokument kratkoga sadržaja od 11. rujna 1963., koji je također obradila Valerija Bačić, ponovno pokazuje s kakvim se poteškoćama i bezakonjima susretao biskup Burić. »Na traženje Burića predstavnici kotarske komisije za vjerska pitanja – Rijeka, drugovi Ivoš Vjenceslav i Polić Marijan, dana 6.VII. o.g., obavili su s njime razgovor. Ovo zbog toga jer se vodi sudski spor između župe u Triblju i poduzeća Hidroelektre. Dr. Burić, izložio je, da se kod Okružnog suda u Rijeci vodi ovaj spor i to s razloga što je prije više godina poduzeće Hidroelektra radi izgradnje hidrocentrale tražilo da se sruši kapelica župe u Triblju s napomenom, da će poduzeće o svom trošku sagraditi na drugom mjestu takvu kapelicu. Budući, da poduzeće nije udovoljilo svojoj obavezi, to je župa u Triblju putem suda zatražila ispunjenje svoje obaveze… Predstavnici vjerske komisije upozorili su dr. Burića da se radi o predmetu iz sudske nadležnosti, te komisija u načelu može samo posredovati da se kod stranaka stvori raspoloženje za nagodbu… Dr. Buriću obećano je, da će se komisija u tom postupku informirati kod Kotarskog javnog pravobranioca, te mu dati odgovor.«
NASTAVLJA SE
