Ove se godine održava sedamnaesti Festival znanosti kojemu je cilj znanost predstaviti javnosti na pristupačan i »lakše probavljiv« način. U organizaciji i provođenju te manifestacije sudjeluju sveučilišta, fakulteti, škole, udruge, knjižnice, dječji vrtići, državne agencije… Glavni pokrovitelji Festivala znanosti su Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Grad Zagreb. Predavanja, radionice, prezentacije, izložbe, demonstracijski pokusi, kvizovi i prikazivanje filmova dostupno je svim ljudima širom Hrvatske, u više od trideset gradova, od Osijeka do Dubrovnika.
Tema ovogodišnjega festivala su boje. U spektru različitih tema vezanih uz pojam boja dobro je podsjetiti se onih boja koje ljudi svakodnevno jedu a da toga nisu svjesni. To su prehrambena bojila kojima industrija »farba« prehrambene proizvode. Radi se o pedesetak različitih kemikalija koje se opisuju E-brojevima: od E-100 do E-180. Među njima se nalaze sasvim bezazlene tvari, poput vitamina B, klorofila ili karotena, ali toj skupini pripadaju i sintetski organski spojevi poput tartrazina, azorubina ili amaranta. Te laboratorijske kemikalije nazivaju se zajedničkim imenom azospojevi, odnosno azobojila. To su vrlo kontroverzne kemikalije, koje nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost, a rabe se isključivo u estetske i marketinške svrhe. Kako bi u potrošača, posebice u djece, pojačali dojam privlačnosti, prehrambeni tehnolozi premazuju azobojama slatkiše, konzerviranu hranu, pekarske proizvode, sladolede i druge mliječne proizvode, (ne)gazirane sokove, marmelade, senfove…
Neka su azobojila zabranjena, poput bojila Red 2G (E-128), koje je u srpnju 2007. godine eliminirano s europskoga popisa prehrambenih aditiva. Druga su pak azobojila »izdržala« pritisak znanstvenih prigovora i još se nalaze slobodno na tržištu. Mnogi znanstvenici povezuju konzumaciju hrane obojene azospojevima s pojavom alergija i neuroloških poremećaja, poput hiperaktivnosti u djece. Osim toga, baš sve azoboje imaju isti zajednički strukturni fragment (azokemijska veza), koji se u organizmu pregrađuje, pri čemu nastaje kancerogeni anilin. Zbog znanstvenih i medijskih pritisaka prehrambena industrija polagano i dobrovoljno odustaje od uporabe azospojeva. To je dobar primjer kako se odgovornim inicijativama stvari mogu mijenjati u korist potrošača.
I u Hrvatskoj je tema prehrambenih aditiva, posebice azobojila, postala aktualna nakon inicijativa pokrenutih od Udruge za demokratsko društvo te kasnije objavljivanjem višestrukih izdanja knjiga pod naslovom »Što se krije iza E-brojeva« i »Aditivi u hrani. Vodič kroz E-brojeve«. Srećom hrvatska je prehrambena industrija uočila stručne prigovore te iz mnogih svojih proizvoda izbacila azoboje. Danas mnogi slatkiši (npr. »Kiki« bomboni) izgledaju »bljeđe« jer su intenzivne azoboje zamijenjene prirodnim bojilima, ali su zato sigurniji, posebno za djecu. Naravno, najveći dio hrane koja je ofarbana azobojilima u Hrvatsku dolazi uvozom.
Prehrambena industrija nerado se koristi prirodnim bojilima, u prvom redu stoga što su mnogo skuplja. Tako, na primjer, sto grama jestivoga i zdravoga riboflavina (E-101; poznata tvar iz obitelji vitamina B) stoji oko 230 eura, a ista masa »zloglasnoga« tartrazina (E-102) košta deset puta manje. Svaki proizvođač kojemu je profit ispred zdravstvenoga interesa potrošača odabrat će jeftini tartrazin, najčešće proizveden u Kini. Zanimljivo je da se ista azobojila, koja se još rabe za bojenje razvikanih brendova hrane, rabe i u tekstilnoj industriji za bojenje tekstila. Prema tome, mnogi odjevni i prehrambeni proizvodi imaju slične nijanse boja jer su impregnirani istim azospojevima.
Stoga bi u ovo preduskrsno vrijeme trebalo provjeriti kojim se bojama ukrašavaju jaja jer azoboje, osim što su štetne, oduzimaju maštu. Stari recepti i igre s prirodnim bojama (ljubičasti kupus, cikla, brusnica, šipak ili ljuske od oraha…) mnogo su kreativnije dekoracije od komocije azospojeva.
