O štetnosti i korisnosti televizije piše se desetljećima. No zatvaranje svih neesencijalnih djelatnosti u vrijeme pandemije – kada su vrtići prestali raditi, nastava prebačena na daljinu, a u nekim zemljama uspostavljeni čak i policijski sati i ograničenja kretanja – nanovo su otvorili pitanje štetnosti televizije. »Dragi čitatelji, koliko se vas može pohvaliti da je u proteklih dva mjeseca potpunoga ‘zatvaranja’ djeci u danu dopustilo samo jedan sat televizije?« pitaju na mrežnim stranicama projekta »Obitelj i mediji«. Televizija je mnogim roditeljima pomogla da predahnu između raznih kućanskih poslova, ali i njihovih poslovnih obveza između 8 i 16 sati koje su se izvršavale »od doma«. Djeca su, primjerice, umjesto trčkaranja i igre po kući i ostavljanja »krša i loma« iza sebe bila zaokupljena crtićima i drugim sadržajima na televiziji.
»No prestravilo me kakve sve posljedice mogu imati televizijski ekrani na djecu. Mogla sam vidjeti da ni jednom ne bi rekli ‘dosta’, djeca bi pred televizijom mogla provesti čitav dan. Kada bi se TV ugasio, počeli bi plakati i žaliti se«, piše za »Obitelj i medije« jedna zabrinuta majka. »Važno je da prepoznamo trenutak u kojem smo pretjerali s daljinskim upravljačem i da obećamo sebi da ćemo u budućnosti biti pametniji. Slično je kao i kada učinimo neki grijeh i obećamo da ga ne ćemo ponovno učiniti. Svakoga novoga dana možemo započeti novu borbu s televizijom i trebamo se truditi pronaći ravnotežu. Trebamo dati sve od sebe da televizija za djecu bude jedna od aktivnosti u danu, umjesto da postane sedativ koji će ih održavati mirnima cijeli dan. Televizija ne može postati ‘teta čuvarica’«, objašnjava projekt »Obitelj i mediji«. »Iako se možda čini da jednim klikom može riješiti probleme, TV zapravo gura probleme pod tepih. Dijete ne izražava svoje hirove ne zato što je naučilo u čemu griješi ili je u međuvremenu naučilo obuzdavati svoje emocije (što je svakako poželjno), nego zato što je jednostavno zaokupljeno TV-om… Daljinski će uvijek biti u dnevnom boravku i pozivati: ‘Daj me njima, ja ću se pobrinuti za njih’, no mentalno zdravlje djece, kao i taj daljinski, nalaze se u rukama roditelja«, zaključuju.
