Nedavno je na jednom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, tijekom jedne obične sjednice fakultetskoga vijeća, uskraćeno povjerenje uglednomu profesoru da privremeno preuzme nastavu iz jednoga kolegija etike. Razlog za nepovjeravanje nastave bilo je to što je kandidat – svećenik. Prema riječima zabrinutih članova fakultetskoga vijeća radi se o kandidatu upitnih moralnih stajališta, poput onoga o protivljenju pobačaju ili kontracepciji. S takvim »nazadnim« etičkim načelima profesor svećenik opasnost je za odgoj studenata i opstanak struke.
Ne radi se ovdje o Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem se već »događao narod« u otporu prema suradnji s Katoličkim bogoslovnim fakultetom (KBF), nego o prirodoznanstvenom/biomedicinskom fakultetu koji godinama angažira vanjske suradnike s KBF-a za pokrivanje dijela nastave. Ovaj je put, čini se, strah od »katoličkih propovijedi« bio prevelik pa je većinom glasova profesor proglašen neprikladnim i nekompetentnim nastavnikom. Najglasniji su protivnici, doduše, bili otvoreni za mogućnost da profesor svećenik preuzme kolegij iz područja etike, ali pod uvjetom da se pojavi pred fakultetskim vijećem i prisegne kako svoje »srednjovjekovne stavove« ne će implementirati u nastavu.
Interventi na fakultetskom vijeću bili su smjesa linča i inkvizicije, što je, srećom, vrlo rijetka pojava na akademskim institucijama.
Čini se kao da su autori intervenata uvježbavali sekularni performans, u kojem »lovom na vještice« žele izraziti svoja stajališta i o drugim dnevnopolitičkim temama – o kurikulnoj reformi, vatikanskim ugovorima ili Istanbulskoj konvenciji. No prava žrtva u ovoj priči nije svećenik, jer on ima uspješnu akademsku karijeru na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Poražen je ili osramoćen prirodoznanstveni/biomedicinski fakultet čije je fakultetsko vijeće neopravdano uskratilo povjerenje suradniku sestrinske sastavnice te tako podržalo nasilje »moralne policije«.
Poruka pobune na fakultetskom vijeću jest to da nastavnik koji ima vlastita moralna stajališta ne može u učionicu. Posebno ako ta stajališta imaju negativnu recenziju sekularnoga komiteta. Incident je primjer nametanja moralne podobnosti unutar akademske zajednice, pri čemu se egzekutori pojavljuju kao vlasnici definicije dobroga i lošega. Odlukom vijeća u fakultet se uvodi kastinski sustav prema kojem je određenim kategorijama profesora zabranjen pristup. Profesor koji u svoje slobodno vrijeme predvodi euharistiju nije poželjan gost predavač.
Iako fakultetsko vijeće ima pravo uskratiti povjerenje svakomu kandidatu za izvođenje nastave, to se mora temeljiti na kriterijima stručnosti, a ne na argumentima isključivosti ili na strahovima od »teoloških predatora«. Stoga je takva procedura u svom sadržaju bila nasrtaj na akademske slobode i neovisnost sveučilišta te kršenje poslovnika o radu vijeća i statuta matičnoga fakulteta. Profesor svećenik redoviti je i ravnopravni član sveučilišne zajednice te je nepismeno prozivati ga ovisnim »o Kaptolu i Crkvi«. Usput rečeno, to je ona ista Crkva koja je izumila instituciju sveučilišta i čiji su svetci zaštitnici prirodoznanstvenoga/biomedicinskoga fakulteta.
Osim imitacije političke korektnosti i provale netolerancije, nastupi članova fakultetskoga vijeća još jednom su otkrili ograničenost promišljanja koja je često locirana u prirodoznanstvenim/biomedicinskim krugovima.
Izvan laboratorija mnogi su znanstvenici dezorijentirani ili površni. Takvi ne razlikuju etiku od morala, percepciju srednjega vijeka baštine još iz osnovne škole, a razumijevanje odnosa religije i znanosti zapinje na velikom prasku… Stroga metodološka pravila koja poštuju na radnom mjestu lako se pretvore u nekritičku i infantilnu analizu vanjskoga svijeta te posebice odnosa u društvenom i humanističkom području. Vrhunski profesionalci iz laboratorija, nažalost, sasvim su prosječni građani u javnosti, na ulici ili internetskim portalima. Zahtjevi laboratorijskoga života, svakodnevni pregledi stručne, ali suhoparne literature, potjere za scientometrijskim indeksima i projektima te opterećenost nastavom etiološki su uzroci zanatske deformacije, koja često nalikuje na laboratorijski autizam.
Rad u prirodoznanstvenom/biomedicinskom području prilično je hermetičan, a komunikacija s okolinom reducirana je na konferencije, publikacije, povjerenstva i fakultetska vijeća. Žalosno je i paradoksalno da su ljudi posvećeni proučavanju prirode, stvarnosti koja u svojoj ekstrapolaciji prodire u beskraj svemira, zapravo zakočeni u pristupu i preplašeni pred transcendentnim. Stoga je razumljiva njihova zbunjenost pred pitanjem na koje ne mogu kvalitetno odgovoriti: Smije li svećenik predavati etiku?
