Poštovani. S prijateljem sam raspravljao koliko dugo u nama ostaje Kristova stvarna prisutnost primljena u euharistiji, nakon što smo se pričestili. Ni na internetu nismo mogli pronaći odgovor pa pišemo Vama u nadi da ćete nam pomoći. Hvala.
Čitatelj iz Zagreba
O Kristovoj prisutnosti u euharistiji »snagom Riječi i Duha Svetoga« govori nam Katekizam Katoličke Crkve (KKC), o čemu smo već imali prilike pisati u našem tjedniku. No pogriješili bismo kada bismo očekivali da nam Katekizam piše koliko je Krist stvarno prisutan i da tu prisutnost mjeri ili određuje sekundama, minutama ili satima.
Kristova prisutnost ne prestaje
Ono što je važno piše u broju 1373 KKC-a i sljedećima u kojima se ističe da je Isus ponajvećma prisutan pod euharistijskim prilikama te je »način Kristove prisutnosti pod euharistijskim prilikama jedinstven«. »On uzdiže euharistiju iznad svih sakramenata i čini je ‘tako reći vrhuncem duhovnog života i ciljem kojemu teže svi sakramenti’« (KKC, 1374). Katekizam u broju 1377 jasno kaže: »Kristova euharistijska prisutnost počinje u trenutku posvete i traje toliko dugo koliko traju euharistijske prilike. Krist je sav i čitav prisutan u svakoj prilici i u svakom njezinu dijelu, tako da lomljenje kruha ne dijeli Krista.«
Naravno da sada – ljudski gledano – možemo pokušati »izmjeriti vrijeme« ili nagađati koliko je to »vremena proteklo« od pretvorbe (trenutka posvete) do primanja pričesti i nakon što smo je primili, ali bi nam važno trebalo biti dostojanstveno se ponašati kod pričešćivanja i nakon primanja pričesti te biti svjesni da je sam Isus skriven pod prilikama kruha i vina fizički prisutan i da su »u presvetom sakramentu euharistije sadržani istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, s dušom i boštvom, i, prema tome, čitav Krist«. »Ta se prisutnost zove stvarnom ne u značenju isključivosti, kao da druge ne bi bile stvarne, već po izvanrednosti, jer je bitna (supstancijalna) te po njoj biva prisutan čitav Krist, Bog i čovjek« (KKC, 1374). Zato mu nakon pričesti trebamo zahvaliti sa sviješću da njegova stvarna prisutnost ne prestaje onaj čas kada smo ga primili u pričesti.
Pokazati »prikladno poštovanje našemu Gospodinu«
Na nekim portalima koji se bave vjerskom tematikom pronaći ćete pretpostavku da je Krist prisutan u nama otprilike 15 minuta od primanja pričesti, no nitko ne piše da je to negdje protumačeno. Ipak, kako bi se jasno govorilo o važnosti pričesti i vremena nakon njezina primanja, mnogi ističu priču iz života sv. Filipa Nerija koji je za jednim vjernikom koji se pričestio pa ubrzo napustio crkvu poslao ministrante da ga prate rimskim ulicama. Kada je to čovjek primijetio, vratio se u crkvu i pitao sv. Filipa Nerija zašto je za njim poslao ministrante. On mu je objasnio da je trebao pokazati »prikladno poštovanje našemu Gospodinu« kojega nakon pričesti nosimo u sebi, a to vrijedi i za nas: ostanimo barem nekoliko minuta u zahvalnoj molitvi za dar pričesti kojim nas daruje naš Gospodin.