– Što je, »piskaralo«? – dohvaća me se susjed Milan baš kad sam s Debelim krenuo na zasluženi trenutak osvježenja u sjenovitom kutku naše »Zlatne jeseni« usred ljeta. – Nema vam, piskaralima, više »sezone kiselih krastavaca«, novine su i sad, u jeku ljetne sezone, pune aktualne politike, ha?
– Je, brzi život, još brži mediji – najbrže ga se pokušavam otresti – nema više vremena za kiseljenje, spravljanje i čuvanje zimnice za sušne ljetne dane…
– Umjesto »sezone kiselih krastavaca« sad imamo »sezonu veselih političara«! – javi se Debeli kao »prvo pero ljetnoga novinarstva«. – Usred ljetnih godišnjih odmora, pravo veselje u Hrvatskom saboru i od odbora do odbora!
– Kako veselje, kad su »glave letjele«? – zbunio se Milan.
– Koje glave? Kam’ su letjele?!? – pravi se Debeli, a samo ga je čekao. – Pa baš zato je veselje! Čak i ak’ ne računamo predsjedničke kandidate, koji su počeli navel’ko »pjevati« na sve novosti u medijskom prostoru, neki čak i doslovce, nikad ni bilo odjednom tol’ko veselih političara! Jedni, ovi koji su kak ti »odletjeli« s funkcija, veseli su što su ih smijenili samo zbog »loše percepcije« u javnosti, pa se sad konačno mogu, potpuno nepercipirani, mirno opustiti i namakati u svim tim vilama i bazenima koje su si navukli, a nisu imali kad koristiti i uživati. Ovi drugi, neznani junaci kaj su sad postali ministri ni krivi ni dužni, jasno da su veseli! Jednom si ministar, treba to proslavit, videl sam ih, jedva su, baš u najgušćem prometnom vikendu, uspjeli pod rotirkama doći doma na janjetinu i malo se sa svojim županijama i familijama proveseliti prije neg su se u ponedjeljak morali nacrtati na novom »ministrantskom« poslu. A veseli su i ovi iz oporbe! I ovi »unutrašnji oporbenjaci«, koji zaprav formiraju vlast, jer su skužili da ucjenama mogu vrtjeti oko prsta, reprizno čak i premijera! A oni drugi, tobož’ »pravi« oporbenjaci, veseli su jer sad mogu i dalje lupati po grogiranom protivniku i tražiti da nakon »pedikure vlade« obave još i »manikuru«, možda čak i »rekonstrukciju frizure«, da ne velim glave. Ma… veselih političara kol’ko voliš! Baš im je »sezona«!
– Vidiš, vidiš… zanimljiva ti je teorija! – počeh gledati u Debeloga kao u najnovijega medijskoga gurua. – Hm, pa… Stvarno, možda su baš zato, zato da i svi drugi ne opaze koliko je »veselih političara«, sad nenadano i naprasno ponudili iz »političke špajze« i već dobro znanu, »kiselu ćirilicu«!?
– Gorku, gorku!… – neočekivano se javi i Milan, na kojega smo već i zaboravili. – Postala je već gorka koliko je dugo kisele, a izvlače je iz »magacina« samo kad im zatreba političkih bodova…
– Je, kad nema pravih požara – crnohumorno Debeli okonča – uvijek se ćirilicom lako potpali malo onog medijskog, tak da se bolj’ ne vidi »sezona veselih političara«. A dok se malo svi svadiju, i dok se spusti dimna zavjesa, tko će se više sjećati ičega!
