»Potvrđujem da traje i raste vjernička i molitvena povezanost sa slugom Božjim kardinalom Franjom Kuharićem. Nadam se da će i ovaj znanstveno-teološki simpozij biti koristan doprinos rasvjetljavanju kršćanskih krjeposti u životu nadbiskupa Franje Kuharića. Želim da se još intenzivnije prikupljaju svjedočanstva i učini što je potrebno u kanonskom procesu. Da bi se ubrzao taj posao, bit će onaj koji je za to zadužen oslobođen drugih zadataka«, rekao je, zaključujući svoju pozdravnu riječ u petak 1. srpnja u dvorani »Vijenac« na zagrebačkom Kaptolu, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na otvorenju dvodnevnoga simpozija »Život i djelo kardinala Franje Kuharića«. U sljedećim riječima kardinala Bozanića o svojem prethodniku na stolici zagrebačkoga nadbiskupa može se sažeti program i bogata tematska raznolikost predavanja koja su pred hrvatskom javnošću nanovo aktualizirala kardinala Kuharića kao jednoga od najsjajnijih likova hrvatske crkvene povijesti: »Što vrijeme odmiče, sve više dolaze do izražaja vrline koje rese toga našega pastira i koje treba dublje razmatrati, posežući za kardinalovim riječima izgovorenim u homilijama, raznim nagovorima i govorima. Kao Crkva i nadbiskupijska obitelj, sjećamo se njegove dobrote proizišle iz vjernosti Kristu i Crkvi te njegove usmjerenosti prema vječnosti.«
»Bio sam povlašten pet godina živjeti u kardinalovoj blizini, u zajedništvu s njim u nadbiskupskom dvoru. Osim redovitoga zajedništva za stolom, osim dana kad sam bio po službi odsutan, tu su bili i drugi susreti i razgovori, međusobni ili u širem kugu. A nakon njegove smrti želim vam povjeriti da mi je toliko puta iz srca provrela misao: o da je naš kardinal sada tu jer to pitati i o tome razgovarati mogao bih samo s njim«, nastavio je kardinal Bozanić u pozdravnom govoru. »Povijest će ga lako pamtiti kao promicatelja istine i branitelja pravde. Hrvatski ga narod prepoznaje kao čuvara hrvatske nade i kao uporište nacionalnoga jedinstva. Postoji puno razloga zbog kojih je kardinal Kuharić smatran braniteljem prava hrvatskoga naroda. On ostaje živjeti u spomenu kao zaslužnik za slobodu hrvatske domovine. A u svjetlu vjere prepoznajemo ga kao ogledalo Božjega milosrđa i ljubavi«, rekao je kardinal Bozanić.
No kada je riječ o tumačenju baštine kardinala Kuharića, kardinal Bozanić uputio je i riječi upozorenja: »Potrebno je češće posegnuti i sustavno proučavati baštinu kardinala Kuharića. I ona se nalazi pod prijetnjom da ju se površno i selektivno predstavlja. Iz te površnosti nastaju poruke oblikovane određenim interesima. Potrebno je pročitati, čuti što je govorio, za što se zalagao, na kakve je zaprjeke nailazio taj Božji čovjek. A bilo bi interesantno i vidjeti tko je, što i kako pisao, govorio, kako su neki mijenjali mišljenja i stajališta, kako su osporavali kardinalovu službu i nastojanja, možda isti oni koji ga danas hvale, jer nije više uputno biti na suprotnoj strani.«
Riječi pozdrava uputili su i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua te zadarski nadbiskup Želimir Puljić, ujedno predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, koji je u nastavku simpozija održao zasebno izlaganje u kojem je govorio o kardinalu Kuhariću kao predsjedniku HBK-a u svjetlu onodobnih crkvenih i društvenih prilika. Skup je službeno otvorio dekan KBF-a prof. dr. Josip Šimunović, koji je u pozdravnom govoru, među ostalim, kardinalu Bozaniću čestitao na četvrt stoljeća njegova pastirskoga vodstva Zagrebačke nadbiskupije.
Na dvodnevnom znanstveno-teološkom skupu u šest sesija održano je 28 predavanja. Povod simpoziju bila je 20. godišnjica smrti kardinala Kuharića, no umjesto u ožujku, znanstveni je skup zbog tada aktualnih pandemijskih okolnosti odgođen za ljetne dane. Glavne biografske crtice iz života kardinala Kuharića bile su tema izlaganja Anđelka Košćaka, koji je svoje predavanje oplemenio i svjedočanstvom bogoslova koji se trebao roditi kao dijete s teškoćama u razvoju, čijoj su majci liječnici čak savjetovali i pobačaj, a koji je, nakon što su se njegovi roditelji pouzdali u blagoslov kardinala Kuharića, ipak rođen kao zdravo dijete.
Zapaženo je bilo i predavanje prof. dr. Stjepana Balobana, koji je o kardinalu Kuhariću govorio kao o crkvenom i moralnom autoritetu u vremenu komunizma. No u uvodnim je napomenama prof. dr. Baloban upozorio da se pod cjelovitim načinom proučavanja lika i djela kardinala Kuharića mora podrazumijevati dobro poznavanje i onodobnih crkvenih prilika, kao i društvenih i političkih okolnosti. Nedovoljno poznavanje, dodao je prof. dr. Baloban, jednoga ili drugoga aspekta može biti uzrokom krivih znanstvenih i povijesnih procjena i nanijeti povijesnu nepravdu kardinalu Kuhariću. Na tom je tragu upozorio i na činjenicu da dokumenti jugoslavenske tajne policije Udbe, kao i vjerskih komisija, ostaju važni izvori bez kojih se ne može dobiti cjelovita slika o djelovanju kardinala Kuharića u vrijeme komunizma, premda takvi dokumenti »pod vidom vjerodostojnosti imaju svoja ograničenja, o kojima se u donošenju zaključaka treba voditi računa«. Podijeljena su i mišljenja, napomenuo je prof. dr. Baloban, i glede dostupnosti Kuharićevih osobnih dnevnika, s obzirom na činjenicu da se osobni dnevnici često mogu i zloupotrijebiti.
Znanstveni je skup nastojao u detalje razložiti i druge velike teme iz života zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala u prijelomnim vremenima hrvatske povijesti ili, bolje reći, događaje i procese po kojima je Kuharić postao velikan crkvene i hrvatske povijesti.
Općenite silnice u odnosu nadbiskupa Franje Kuharića i komunističkoga režima predstavio je povjesničar prof. dr. Miroslav Akmadža. Nadalje, nekoliko održanih izlaganja može se prikazati i kronološkom logikom. Nastavnik s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta doc. dr. Anto Mikić predstavio je Franju Kuharića kao odgovornoga urednika Glasa Koncila u vrijeme kasnih šezdesetih i početka sedamdesetih. »Žalosni Božić« 1971. godine, Božić koji se slavio nakon zloglasne sjednice u Karađorđevu, tema je koju su za simpozij priredili doc. dr. Ana Biočić i Vatroslav Siketić. Kuharića kao crkvenoga orijentira i predstavnika Biskupske konferencije Jugoslavije sedamdesetih i osamdesetih, u godinama »hrvatske šutnje«, predstavio je mostarski biskup u miru Ratko Perić. Iz izlaganja mons. Perića, kao i iz predavanja doc. dr. Danijela Patafte koji je predstavio projekt »Trinaest stoljeća kršćanstva«, mogao se izvući zaključak da unatoč političkim pritiscima komunističkoga režima Katolička Crkva u Hrvatskoj nikada nije bila »Crkva šutnje«. Štoviše, upravo je Crkva jedina govorila, i to masovnim vjerskim okupljanjima i hodočašćima, proslavama velikih obljetnica iz hrvatske nacionalne i crkvene povijesti. U tom je nedvojbeno ključnu ulogu imao upravo kardinal Kuharić. Kronološki niz može se zaključiti izlaganjem koje je održala dr. Julija Barunčić Pletikosić o ulozi nadbiskupa Franje Kuharića u procesu stvaranja hrvatske države i u vrijeme Domovinskoga rata.
Ostala izlaganja predstavila su druge važne teme iz višedesetljetnoga svećeničkoga i biskupskoga djelovanja Franje Kuharića, kao što su ekumenizam i dijalog (prof. dr. sc. Juro Zečević Božić), karitativno djelovanje (prof. dr. Josip Šimunović i Jelena Lončar), duhovna skrb za Hrvate u iseljeništvu (dr. Tomislav Markić), uskrsne i božićne poslanice (mr. Tomislav Hačko)… Čovjek, savjest i zakon glavne su moralne teme u naučavanju kardinala Kuharića, koje su predstavili prof. dr. Ante Bekavac i prof. dr. Tonči Matulić.
Na dvodnevnom skupu u dvorani »Vijenac« nije se bježalo ni od osjetljivih tema iz crkvene prošlosti, kao što je slučaj »Teološkoga društva Kršćanske sadašnjosti« krajem sedamdesetih i osamdesetih. Iako je predavanje o Kršćanskoj sadašnjosti održao njezin direktor dr. Stjepan Brebrić u popodnevnoj sesiji prvoga dana simpozija, rasprava o TDKS-u i Kršćanskoj sadašnjosti razvila se već tijekom prve sesije, nakon predavanja koje je održao mons. Juraj Batelja. Svoje viđenje TDKS-a iznio je sisački biskup Vlado Košić te kapucinski provincijalni ministar fra Jure Šarčević. O TDKS-u govorio je i mons. Perić, a predsjednik Programskoga odbora simpozija prof. dr. Matulić okupljene je pozvao da kao »posljednju riječ« kardinala Kuharića o toj temi prouče intervju »Istina o Teološkom društvu ‘Kršćanska sadašnjost’« koji je kardinal dao Živku Kustiću i Glasu Koncila 2000. godine. U predvorju dvorane Vijenac bila je postavljena i izložba »Franjo Kuharić i KBF«.
