Znam da ste o sličnoj temi već pisali, ali mislim da nam je svima vjernička dužnost ponovno upozoriti na izmišljotine koje nam stižu na naše e-adrese od nepoznatih ljudi, a cilj im je strašiti nas, a onda – tobože usput! – zapravo zaraditi. O čemu je riječ?
O tome da ovih vrućih dana stiže još jedna »okružna poruka« koja govori o »najvećoj borbi svih vremena« i postavlja pitanje: »Što će biti s vama?« To je poruka koja tvrdi da prenosi »ozbiljne informacije« koje bi trebale biti ključne za naše dobro i za naše vječno spasenje. A te »ozbiljne informacije« – po načelu dezinformacija – autor ili autori toga teksta pronašli su ni više ni manje nego u proročanstvima proroka Danijela i u Otkrivenju. Nadalje, u toj se poruci gotovo prijetećim tonom poručuje da će za one koji ne shvaćaju vjerojatno biti prekasno, a istodobno da iza poruke ne stoji nikakav pojedinac ili »bilo kakva vjerska organizacija«, ali se poziva na povijest i arheologiju, ne bi li se cijeloj poruci dalo i nekakvo obilježje vjerodostojnosti.
I dakako, onda se ide »in medias res«: govoreći o »posljednjim događajima« i imajući u vidu da svi ovih dana osjećamo velike vrućine koje se pripisuju promjenama u okolišu, prvo se »juriša« na Katoličku Crkvu i papu – i to preko neradne nedjelje. Neradna nedjelja bit će »plod« nekoga novoga zakona »koji će biti nametnut cijelom svijetu«, a ne čelu toga nametanja bit će Katolička Crkva i papa u nekakvom »ekumenskom pokretu«. Dakako, prema autorima teksta »najstrašnija je činjenica« da je »Vatikan po Bibliji prorečen kao najveća i centralna otpadnička sila« koja »suptilno odvodi milijarde u njihovu vječnu propast«, Presveto Trojstvo je katolička izmišljotina i tako dalje. Izmišljotina je i neradna nedjelja i dan odmora na taj dan. »Pravi« je dan – subota, a nedjelju je »progurao« neki »otpali« američki protestantizam »koji se također podčinio Rimu kroz ekumenski pokret«. Najavljujući cijeli niz apokaliptičnih sukoba među ljudima, u tekstu se navodi da će se cijeli svijet »podijeliti u pitanju poslušnosti oko dana odmora na samo dvije skupine«. »Svaki čovjek morat će odlučiti hoće li prihvatiti ili Boga i njegov autoritet koji nalaže svetkovanje subote ili autoritet čovjeka i Crkve, to jest đavola koji stoji u pozadini toga (kroz cijelu povijest svetkovanja nedjelje od cara Konstantina 321. god. pa sve do naših dana).« Tekst potom priziva (već toliko puta lažno najavljen) Kristov drugi dolazak, obećava spasenje i prijeti prokletstvom i doslovno piše: »Na rubu smo posljednjih događaja i ovaj svijet ima možda još samo par mjeseci ili možda samo još koju godinu vremena Božje milosti«, a na kraju pisma nudi se na poklon i jedna knjiga (valjda slična sadržaja), »besplatno i uz plaćenu poštarinu«, ako se javite na e-poruku.
Vrijedilo bi ovo pismo objaviti i upozoriti vjernike da ne nasjedaju ni na laskave riječi ni na darove, a još manje na prijetnje i zastrašivanja.
Čitateljica, Zagreb
Istina, dobro je upozoriti vjernike na činjenicu da lažni proroci nisu samo stvar prošlosti, nego ih ima i danas na svijetu. I s tim svaki vjernik treba računati, propitkivati snagu svoje vjere i evanđeoski razlučivati istinu od neistine, ne nasjedajući – kao što i Vi pišete – ni na prijetnje ni na izmišljotine ni na laži i dezinformacije, kao ni na laskave riječi i darove. Lažni proroci o drugima govore da su lažni proroci, a Katolička Crkva i Petrov nasljednik »omiljena« su meta takvih tekstova, koji do nas dolaze na različite načine, a u ovo naše suvremeno doba i preko elektroničke pošte.
Na takve tekstove i takvu e-poštu najbolje je ne odgovarati. Osim što je vjerojatno riječ o »spamu« kojim se zatrpavaju brojni e-sandučići po svijetu, riječ je i o izmišljotinama. Ulaziti u raspravu – pa i s najboljom namjerom – s onima koji su pripremili popis optužaba, a da ih ne vidimo licem u lice, baš i nema nekoga smisla. No valja istaknuti ponajprije nekorektnost takvih postupaka i takvoga ljudskoga djelovanja koje u nekih ljudi može prouzročiti ozbiljne uznemirenosti, pa i druge poteškoće. U nekih koji možda nemaju čvrstu vjeru i ne poznaju dobro sadržaj katoličkoga nauka može doći i do kolebanja. Najbolji je protulijek stoga upravo poznavanje vlastite vjere i upoznavanje nauka vlastite vjerničke zajednice, što nam je danas lako postići.
Svakomu je vjerniku, naime, danas moguće otići u župnu ili bilo koju drugu knjižnicu pa pronaći ne samo Katekizam Katoličke Crkve, nego i druge dokumente crkvenoga Učiteljstva u kojima sam može doći do ispravnoga nauka i do istina katoličke vjere koje neki pokušavaju izokrenuti i lažno predstaviti. Jednako tako, brojni su internetski – pouzdani! – izvori na kojima također pronalazimo ispravna katolička tumačenja.
Što se pak tiče izmišljenoga prijepora »subota ili nedjelja« i ispravnoga katoličkoga nauka o nedjelji kao danu Gospodnjem, među brojnim dokumentima preporučili bismo Vam posebno čitanje apostolskoga pisma istoga naslova – »Dan Gospodnji« – pape svetoga Ivana Pavla II., koji već u uvodu jasno ističe: »Dan Gospodnji – kako se nedjelja nazivala već od apostolskih vremena – zbog svoje je tijesne veza sa samom srži kršćanskoga otajstva u povijesti Crkve uvijek zauzimao povlašteno mjesto. U tjednom tijeku i ritmu vremena nedjelja priziva dan Kristova uskrsnuća.
Ona je tjedni Vazam, dan u kojemu se slavi Kristova pobjeda nad grijehom i smrću, dovršenje u Kristu prvog stvaranja i početak ‘novog stvaranja’ (usp. 2 Kor 5, 17). Nedjelja je dan zahvalnoga i molitvenoga posvješćivanja prvoga dana svijeta, a taj je dan – u djelotvornoj nadi – istodobno i predoznačenje ‘posljednjega dana’, kada će Krist doći u slavi (usp. Dj 1, 11); 1 Sol 4, 13-17) i kada će ‘sve biti učinjeno novim’ (usp. Otk 21, 5).«
