Kada je prije pet godina malo nakon velikoga migrantskoga vala s Bliskoga istoka u Hrvatsku stigla sirijska kršćanka Shoghig Eratapelijan s obitelju – suprugom Avom Azgouchyanom i kćerju Arpi – prvi put blagdan Božića i Tri kralja nije slavila istoga dana. Naime, ona je pripadnica Armenske apostolske Crkve koja slijedi vrlo staru kršćansku tradiciju, koja je u početku bila i katolička, tj. nemaju Božić, nego 6. siječnja slave svetkovinu Bogojavljenja kao jedinstveno slavlje u koje uključuju i element Gospodinova rođenja i Gospodinova krštenja. Takvih slavlja sjeća se i 31-godišnja Shoghig koja je s obitelju u Hrvatskoj dobila azil nakon što je izbjegla iz rodne zemlje preko Libanona, Turske, Grčke, Makedonije i Srbije te stigla u Zagreb. Podstanarski stan u četvrti Stenjevec sada je njihov dom, a u Zagrebu se 2017. godine rodio i sin Kevork, kojega su krstili u armenskoj apostolskoj crkvi u Austriji.
Shoghig Eratapelijan, koja se u Hrvatskoj radije predstavlja hrvatskom inačicom toga imena Sunčica, sa sjetom se sjeća božićnih slavlja u rodnom Alepu. Nedostaje joj obitelj, prijatelji, tradicijski božićni ugođaj, iako su dio tradicije uspjeli održati. »Otkada smo stigli u Hrvatsku, slavimo Božić 25. prosinca odlaskom na misu. Sada smo u stenjevečkoj župi sv. Nikole, gdje idemo na misu svake nedjelje. Obično su nas Hrvati pozivali na božićni ručak 25. prosinca, a onda smo mi uzvratno pozvali naše ovdašnje prijatelje 6. siječnja na naše slavlje«, kaže Shoghig Eratapelijan, koja se za Glas Koncila prisjetila slavlja Kristova rođenja u njihovoj tradiciji.
Priprema za Božić u obitelji Shoghig započinje pedeset dana prije Božića velikim postom tijekom kojega ne jedu životinjske proizvode – meso, a čak ni mlijeko, sir, ribu… Iako se taj post danas više prakticira prije Uskrsa u Armenskoj apostolskoj Crkvi, ima onih koji još drže i božićni post, napominje sugovornica. Ona je kći armenskoga svećenika, a i jedan od dvojice njezine braće krenuo je otčevim stopama. Valja spomenuti da katolici i Armenska apostolska Crkva imaju aktivan i plodan dijalog, a Shoghig Eratapelijan otkriva da je njezina baka bila katolikinja i da joj je drago što je došla u zemlju koja drži do vjere te što joj djeca mogu odrastati u vjerskom ozračju. Zato je sa žaljenjem primila vijest da se gasi grupa za vjerski odgoj u njezinu vrtiću, a pomalo je ljuti i to što sve češće viđa da riječ Božić zamjenjuju praznici.
O poveznici slavlja triju blagdana u jednom – Božića, Bogojavljenja i Krštenja Gospodinova – kaže da je to bila zajednička tradicija svih kršćana u prvim vremenima, a opstala je jedino u Armenskoj apostolskoj Crkvi. Božićno slavlje započinje na Badnjak 5. siječnja. To je što se odlaska u crkvu tiče »dugačak dan«. »Liturgija počinje u 15 sati, a prije početka djeca u crkvi čitaju ulomke iz Staroga zavjeta. To zna potrajati i više od sat vremena. Nakon toga jedan od ministranata, obično mlađi dječak, prima križ – što je znak da je on kum za Isusovo krštenje. Nosi i krunu te je njegova uloga da drži križ cijelo vrijeme«, pripovijeda sirijska kršćanka, čiji je brat imao tu dužnost kao dječak.
Na kraju poslijepodnevne liturgije na Badnjak iz ikonostasa svećenik donosi upaljenu svijeću koja simbolizira svjetlost bogorođenja te ljudi to svjetlo odnose svojim kućama, gdje se nastavlja obiteljsko slavlje i druženje, a obično se uz glavno riblje jelo poslužuje i slatko. Ipak, oni angažirani u zboru poput Shogig nisu odmah odlazili doma. »Nakon liturgije na Badnjak onima koji su se prijavili nosimo upaljenu svijeću. Ona simbolizira sjajnu novost da se Bog rodio. Uz to pjevanjem po kućama želimo im na veseo i svečan način čestitati Božić. To često potraje do dugo u noć. Nosimo im i darove koje je pripremila naša Crkva.«
Božićna liturgija slavi se uobičajeno ujutro u 9 sati, a neposredno prije propovijedi obred je blagoslova vode. Tu ponovno nastupa »Isusov kum« jer se voda u zdencu blagoslivlja tim križem, a u vodu se ulijeva i mirisno ulje. Sve to prate molitve. Blagoslovljena se voda u Armenskoj apostolskoj Crkvi i pije.
Blagdansko ozračje vidi se i u danima blagoslova kuća, o čemu naša sugovornica podrijetlom iz Sirije kaže: »Svećenik koji odlazi u blagoslov obitelji obično nosi kruh u kojem je utisnut prikaz Isusova rođenja. Obitelj pak pripremi sol i vodu koje svećenik blagoslivlja, zajedno s članovima obitelji i prostorom u kojem borave.«
Svjedočeći o povezanosti armenskih kršćana i katolika u Alepu, Shoghig Eratapelijan govori da je rado odlazila u katolički dio grada koji je osim božićnih ukrasa poseban i po uprizorenju Isusova rođenja uživo. Također, spaja nas i postavljanje bora, jaslica i svijeća.
