Libanonac Raymond Nader, osnivač duhovno-molitvene zajednice Obitelj sv. Šarbela, posjetio je Hrvatsku u pratnji svećenika o. Antoinea Bachaalanija te izrekao svoje životno svjedočanstvo u bazilici sv. Antuna Padovanskoga u ponedjeljak 13. svibnja. Uz misno slavlje i molitvu, u bazilici na Svetomu Duhu vjernicima su bile izložene i relikvije sv. Šarbela na štovanje. U Hrvatsku je Nader došao na poziv udruge »Talent za tebe«, a nakon svjedočanstva na Svetom Duhu Nader se rado odazvao i Glasu Koncila. Libanonski kršćani pripadnici su Maronitske Crkve, jedne od najstarijih kršćanskih zajednica uopće, koja priznaje prvenstvo rimskoga biskupa te pripada Katoličkoj Crkvi, a u liturgiji se služi zapadno-sirskim istočnim obredom. Najpoznatiji maronit širom svijeta upravo je sv. Šarbel Makhlouf (1828. – 1898.).
»Taj je događaj promijenio moj život«
Sugovorniku Glasa Koncila prvo mistično iskustvo dogodilo se u listopadu 1994. godine. »Nakon molitve u ermitoriju u Annayji, gdje je u svoje vrijeme djelovao sv. Šarbel, na ramenu mi se pojavila crvena oteklina u obliku pet ljudskih prstiju«, opisao je Nader. O svemu je obavijestio i svojega nadbiskupa i maronitskog poglavara te je podvrgnut egzorcizmu.
»To je iskustvo promijenilo moj život; odlučio sam se potpuno staviti u službu Isusa Krista. Shvatio sam: Postoji drugi svijet, Božji svijet, koji je stvaran. Ne možemo ga dokučiti osjetilima. U ovom svijetu trebamo postići konačan pristup Božjemu svijetu. Taj svijet nije udaljen od nas. Put do njega je Isus Krist«, pojašnjava Nader. U srpnju iduće godine, tvrdi sugovornik, doživio je i mistično iskustvo koje je neposredno vezano uz sv. Šarbela. Premda je i od ranije bio vjernik, mistično ga je iskustvo, kaže, dovelo do susreta sa živim Isusom. »Učiti o Isusu, čuti nešto o njemu, jedna je stvar, a susresti ga potpuno druga. Prvo sam čuo o njemu i učio o njegovim učenjima, ali susresti ga osobno bilo je potpuno drukčije. Prava je promjena susresti Isusa. Svaki je čovjek poput Božje svjetiljke. Njegova je zadaća rasvijetliti tamu svijeta. Međutim, ljudi zaborave na svjetlo i bave se samo staklom. Zato tolika tama vlada u svijetu. Staklo naše svjetiljke treba ponovo postati prozirno, kako bismo mogli sjajiti u svijetu«.
Nije nikakva tajna da su ljudi današnjice skloni traženju čuda. spremni su ići gotovo bilo komu tko obećava ozdravljenje. »Čuda su važna jer potiču ljude na postavljanje pitanja, no treba gledati iza čuda«, nadovezao se sugovornik i dodao: »Čudo se dogodilo i – što? Netko je izliječen, ali svakako će jednom umrijeti.
Ljudi koje je Isus izliječio nisu više ovdje. Koja je poruka čuda? To je važno. Isus je činio čuda da bi poslao poruku, a ne da bi se bavio magijom. Ljudi su skloni vidjeti »magičnu« stranu čuda, ali ne i poruku«.
Tko je osmislio DNK?
Po svojoj naobrazbi Nader je stručnjak za prirodoslovlje. Na pitanje o odnosu vjere i znanosti on odgovara: »Od otkrića velikoga praska i Einsteinove teorije relativnosti, a i nakon razvoja novih teorija poput teorije struna, sve upućuje na krajnju uređenost stvorenja, na iznimnu finoću, organiziranost i preciznost svemira, tako da se teško može prihvatiti da je on plod slučajnosti. Ako pogledamo ljudski DNK, koji je otkriven relativno nedavno, on je programski jezik; netko ga je morao napisati. U pozadini je svega velika umnost, ne slučajnost. Prije otkrića širenja svemira smatralo se da je svemir statičan. Starost je svemira 14 milijardi godina, to nije dovoljno vremena da se stvori život«.
Privid znanja vodi u oholost
Na Zapadu se mnogi ipak čine ravnodušnima prema Bogu, prema svetomu i nadnaravnomu, pogotovo dok su zdravi i žive u materijalnom izobilju. Kako trznuti duhovnu »strunu« u čovjeku? O tome je sugovornik rekao: »Za to je potreban dobar obrazovni sustav. Problem je što su danas ljudi obrazovani samo u jednom području; na primjer, inženjeri elektrotehnike ne znaju ništa o nuklearnoj energiji ili filozofiji. Imaju privid da znaju, a zapravo nemaju uvid u cjelinu; to je prividno znanje. Zato nam je potrebno opće, panoramsko znanje i kontinuirano učenje, da bismo razumjeli interakciju više životnih područja«. Tu se, smatra Nader, krije i dodatna zamka: »Kada mislimo da nešto znamo, postajemo oholi. Treba nam holistički pristup. Osjećat ćemo se na ovom svijetu kao kod kuće tako dugo dok smo zdravi, dok nam je dobro. Kada počnemo osjećati da ovo nije naš dom, kada se taj dom poljulja, kad čovjek oboli, shvati da tijelo kojim se koristi nije njegovo. Kad se suočimo sa smrću, shvaćamo da ovo nije naš dom«.
Može li sv. Šarbel primiriti Bliski istok?
SAD-a, Rusije, Sirije, Izraela, Irana, Saudijske Arabije«, upozorio je u razgovoru za Glas Koncila Nader i dodao: »Sile se sukobljavaju na libanonskom tlu, zbog čega je situacija vrlo složena; ovisno o savezništvu, sukobi velikih sila prelijevaju se na konfesionalne skupine u Libanonu. Kada je počeo rat, kršćani su ratovali sa šijitima protiv sunita. Trenutačno su kršćani u savezništvu sa sunitima, protiv šijita. Svaki se put igra drukčija igra«. Premda je Bliski istok prepun različitih vjerskih i etničkih napetosti, sv. Šarbel duhovna je figura koja povezuje sukobljene strane. Uz kršćane, poštuju ga i muslimani. Za sunite on je »wali«, »sveta osoba«.
Na Zapadu nema obitelji i zajedništva
U šezdesetak zemalja bio je Nader, šireći pobožnost sv. Šarbelu. Kao čovjek s Bliskog istoka lako je uočio i kontraste u europskim društvima. »Ljudi općenito pozitivno reagiraju na moje svjedočanstvo i lijepo me primaju. U Hrvatskoj sam doživio jedan od najtoplijih primanja, slično kao u Poljskoj i Slovačkoj. Jedino je u Francuskoj primanje bilo ponešto hladno, ondje su ljudi velikim dijelom izgubili vjeru, nema obitelji i zajedništva«, napominje sugovornik. No i u takvim je dijelovima suvremenog Zapada libanonski svetac pronašao svoj put.
»Osnovane su male obiteljske zajednice sv. Šarbela u mnogim zemljama, u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Nizozemskoj«, pojašnjava Nader. Jedna je zajednica u čast sv. Šarbela zaživjela i među Eskimima, dodao je sugovornik.
Poniznost i ljubav ispred karijerizma i sebičnosti
Upitan na kraju razgovora može li u jednoj misli sažeti poruke sv. Šarbela suvremenom čovjeku, Nader je spremno odgovorio: » Njegova je temeljna poruka: ‘Probudite se!’ Ljudi su danas izgubljeni, idu u raznim smjerovima, bez cilja, bez spoznaje o svojem konačnom odredištu. Njegova je poruka također: ‘Stanite, razmislite kamo idete.’«
»Bog želi da budemo sretni i slobodni, no ljudi traže sreću ondje gdje je ne mogu pronaći: u materijalnim dobrima, karijerama, vlasti, podlaganju tjelesnim požudama ili u drugim ljudima. Sreća se može pronaći jedino ako se čovjek u ljubavi sjedini s Kristom. Ljubav treba vladati u našim srcima, a poniznost u umovima«, zaključio je na tragu sv. Šarbela sugovornik iz Libanona.
