Opisujući hod duše prema sjedinjenju s Bogom, sveti Ivan od Križa pokazuje i koju ulogu Duh Sveti ima u tom hodu. Naime, što je duša bliže cilju, to Duh Sveti više preuzima njezino vodstvo dajući joj svjetlo spoznaje volje Božje i snagu za njezino vršenje. Tom prigodom mistični naučitelj predstavlja Blaženu Djevicu Mariju kao savršeni model kršćanina jer je ona »od samoga početka bila uzdignuta na najviši stupanj sjedinjenja budući da nikad nije imala utisnut nikakav oblik stvora koji bi je pokretao na djelovanje, nego su njezini pokreti uvijek od Duha Svetoga«. Marija kao savršen model treba biti primjer i uzor svakomu kršteniku na putu duhovnoga izrastanja sve do savršenoga sjedinjenja s Bogom. I kršćanin je pozvan poput Marije biti podatljiv vodstvu i djelovanju Duha Svetoga; pozvan je ne stvarati zaprjeke djelovanju Duha u svom životu, nego po uzoru na Presvetu Djevicu osluškivati njegove poticaje i nadahnuća te ih slijediti. To je ujedno uvjet čovjekova duhovnoga izrastanja i ostvarenja, a onda i čovjekove slobode. Jer kršćanin je na slobodu pozvan, a slobodan je u mjeri u kojoj se daje voditi od Duha Božjega.
A od svih stvorenja upravo se Marija na najsavršeniji način dala voditi od Duha Svetoga. Stoga je ona savršena slika stvorenja slobodnoga za Boga i za druge. To je vidljivo već iz scene navještenja (Lk 1, 26-38). Marijina crta koja, na dominantan način, izranja iz scene navještenja njezina je vjera, koja je izražena u njezinoj slobodnoj, vjernoj i plodnoj suradnji s Milošću. Ona je čitav život ustrajala u predanju Bogu živomu; dala se potpuno voditi od Boga u poslušnosti njegovoj riječi. Marija svjedoči da je vjera pristanak na ljubav Božju, dopustiti se oblikovati od njega.
U Marijinoj školi svaki krštenik može pronaći temeljna stajališta koja se traže od onoga koji vjeruje: prije svega vrijednost djevičanstva, ne samo tjelesnoga, nego i djevičanstva srca, one nevinosti koja je duboka prijemljivost vlastitoga bića pred djelovanjem Božjim, radikalna poniznost koja ga čini potpuno poslušnim Božjemu gospodstvu. Nadalje, Marija je primjer Crkvi i svakomu kršteniku koji proklamira siromaštvo kao odsutnost svake ljudske sigurnosti i potpunu oslonjenost na Boga te potpunu predanost Bogu živomu. I na kraju Marija je model za Crkvu i krštenika u poslušnosti Bogu, što se živi kao neprestano stajanje u njegovoj prisutnosti, odgovarajući na njegovu volju sa svim teretom iznenađenja i novosti što to sa sobom nosi.
