Sveta, jubilejska godina posebno je razdoblje posvećeno pomirenju, obraćenju srca, oproštenju grijeha i življenju milosrđa. Zato će i tijekom redovitoga jubileja 2025. godine vjernici imati brojne prilike za dobivanje jubilarnoga oprosta od Svetoga Oca jer je »oprost jubilejska milost«.
Prema dekretu koji je na spomendan Majke Božje Fatimske objavila Apostolska pokorničarnica, hodočašćem, pobožnim posjetima svetim mjestima ili vršenjem djela milosrđa i pokore potpuni oprost moći će dobiti svi vjernici, a mogu ga namijeniti i za duše u čistilištu. Navodi se da su »za dobivanje i duhovno plodonosno prakticiranje jubilejskoga oprosta« potrebni uobičajeni uvjeti – sakramentalna ispovijed, primanje pričesti, molitva na nakane Svetoga Oca te istinsko, raskajano odricanje od svake naklonosti prema grijehu.
Pomoć u krhkosti
Potpuni oprost, pojašnjava Katekizam Katoličke Crkve, jest »otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca«. Dakle, ne može se govoriti o oprostu bez sakramentalnoga pomirenja s Bogom, bez otpuštenja grijeha koje se u Crkvi redovito događa po sakramentu pomirenja.
U čemu se jubilejski oprost razlikuje od oproštenja grijeha u ispovijedi, dodatno nam je pojasnio liturgičar dr. Zvonko Pažin, koji je rekao da Bog u ispovijedi briše grijehe i u potpunosti čovjeka pomiruje sa sobom, no ljudski život u sebi nosi proturječja i posljedice grijeha. »Oprost, indulgencija, preko Crkve zahvaća grješnika i oslobađa ga od svih posljedica grijeha i čini ga sposobnim da raste u ljubavi, umjesto da ponovno upada u grijeh. Slabost pojedinca nadomješta snaga Crkve jer je ona zajedništvo, tj. općinstvo svetih. Drugim riječima, svetost Crkve kao takve pritječe u pomoć našoj krhkosti. Crkva naučava da se u ispovijedi grijesi otpuštaju tako da se grješnik u potpunosti pomiruje s Bogom, a interventom Crkve vjerniku se olakšava ili oprašta vremenita kazna za grijeh«, rekao je dr. Pažin.
Oprost i onima koji ne mogu hodočastiti
Da bi se oprost snagom Crkve primijenio na grješnika, traže se određeni uvjeti, a u dekretu Apostolske pokorničarnice spominju se tri glavna načina za dobivanje jubilarnoga oprosta. Prva kategorija spominje hodočašća na jubilarna mjesta, među kojima su četiri papinske bazilike u Rimu: sv. Petra, sv. Ivana Lateranskoga, sv. Marije Velike i sv. Pavla izvan zidina; potom bazilike u Svetoj Zemlji (u Jeruzalemu, Betlehemu i Nazaretu); kao i katedrale i druge crkve ili sveta mjesta koja određuju mjesni biskupi u pojedinim Crkvama. Oprost se može dobiti pobožnim sudjelovanjem na misi; na slavljima službe riječi; na liturgiji časova (služba čitanja, jutarnja, večernja); na pobožnosti križnoga puta; molitvom krunice na čast Blažene Djevice Marije; molitvom himna Akatistos; na pokorničkom slavlju koje završava ispovijeđu.
»Sveta mjesta« opisana u drugoj kategoriji uključuju pojedine rimske bazilike i katakombe, a posebno se spominje i nova hodočasnička ruta za pohod crkava povezanih sa zemljama članicama Europske unije pod nazivom »Iter Europaeum«, među kojima je i »hrvatska« crkva u Rimu pri Papinskom hrvatskom zavodu svetoga Jeronima. Ostala sveta mjesta uključuju bazilike u Asizu, marijanska svetišta u Italiji te svaku manju baziliku, katedralu, konkatedralnu crkvu, marijansko svetište te svaku istaknutu zbornu crkvu ili svetište koju odrede mjesni biskupi. Od vjernika se traži da tijekom posjeta provedu prikladno vrijeme u euharistijskom klanjanju i meditaciji, koje će zaključiti molitvom Oče naš, ispoviješću vjere te zazivima Blaženoj Djevici Mariji. Oni koji iz ozbiljnih razloga ne mogu poći na hodočašće ili posjetiti sveto mjesto, moći će dobiti jubilarni oprost gdje god se nalazili tako da se duhovno sjedine s vjernicima te prinoseći svoje patnje i teškoće života izmole spomenute molitve.
Djela milosrđa i pokore
Dekret, konačno, predviđa mogućnost dobivanja oprosta vršenjem djela milosrđa i pokore. To vjernici mogu činiti sudjelovanjem u pučkim misijama, na duhovnim vježbama ili tečajevima o tekstovima Drugoga vatikanskoga koncila i Katekizma Katoličke Crkve; potom posjećujući osobe koje su u potrebi ili teškoćama (bolesnici, zatvorenici, usamljene starije osobe, invalidi…). Isto tako oprost se može postići i djelima pokore: postom i nemrsom, doniranjem siromašnima, podupiranjem vjerskih ili društvenih aktivnosti, kao i uključivanjem u volonterske aktivnosti.