Drevnom župom sv. Barbare u Sladojevcima, koja je osnovana 1762., kad je odvojena od župe Sopje, upravlja župnik Darijo Šimić, koji od prošle godine upravlja i župom Cabuna. Plodna zemlja privlačila je kroz povijest brojne doseljenike, pa ih tako ima podrijetlom iz Vojvodine, Srijema, Bosne i Hercegovine, Zagorja i samoborskoga kraja. Iako je pri posjetu župi dojam da sve vrvi životom – na misnom slavlju bude dvadesetak ministranata, mladi čitaju Božju riječ i molitve vjernika – župnik ne skriva da u župi ipak prevladava starije stanovništvo jer mladi zbog nedostatka posla sve više odlaze u Njemačku, a nerijetko se na to odlučuju i cijele obitelji. Ne ohrabruje ni to što mladi nakon vjenčanja odlaze živjeti u gradove. Ipak, svojim dolaskom za župnika, smatraju župljani, župnik Šimić poput magneta privlači brojne župljane organizirajući različite aktivnosti, čime je nastavljeno djelovanje njegovih prethodnika koji su uvijek bili uz narod. Tajna opiranja suvremenim trendovima možda je i u »divnoj tajni onoj« jer posljednjih godina župljani redovito sudjeluju na klanjanju pred Presvetim.
Kad se spomenu časni prethodnici župnika Šimića, nezaobilazno je ime svećenika Dragutina Jesiha koji je služio u župi Sladojevci dvije godine, a nakon premještaja u Ščitarjevo 1944. mučki je ubijen. Tih olovnih godina i progona Crkve često su se mijenjali svećenici, pa je tako Ivan Franjetić morao pobjeći 1945. Štoviše, župljani su mu skrivali stvari u Sladojevcima i Bakiću. Poslije je došao Ljubin Tadej koji je 1946. otišao u Poljsku, a poslije njega Josip Igrec, ali je iste 1946. neopravdano optužen i morao je otići iz Sladojevaca. Tako se sladojevačkom župom upravljalo iz Slatine do dolaska župnik Ivana Novaka. Sve žrtve zalog su čvrste, prokušane vjere. Svećenici su s narodom preživjeli teške ratne godine, godine siromaštva, oskudice i napada na Crkvu.
Danas je župa živa i na svim razinama vidi se župno zajedništvo na čelu sa župnikom Šimićem. Posebna se živahnost primjećuje za nedjeljnih misa kad je crkva puna mladih i djece. »Nedjeljom se slave tri mise, u Sladojevcima i Bakiću te u susjednoj župi Kraljice Svete Krunice. Narod se okuplja i na trodnevnice na čast svakoga zaštitnika naselja odnosno župe. Vatrogasci iz župe uključeni su u čuvanje Božjega groba na Veliki petak, a na Tijelovo nose baklje u procesiji. Nastojimo sve uključiti i graditi zajedništvo. Mise i molitve kod spomenobilježja su na odredbene datume«, rekao je župnik.
Komentirajući socijalnu sliku, župnik Šimić ističe da ima nekoliko poljoprivrednika koji imaju više hektara zemlje, a sve je manje ljudi koji imaju stoku. Sada na području Sladojevaca samo pet obitelji ima krave. »Suvremeni trendovi zahvaćaju mjesto poput ostalih u Hrvatskoj. Tako na području župe ima puno neoženjenih, a pomodarstvo zahvaća i brak pa je sve više rastava.«
Beata Kralj ponosna je majka dvojice sinova, Dominika koji ima 20 i Davida koji je navršio 13 godina, bavi se prevođenjem s mađarskoga jezika. Vodi župni zbor i župnu stranicu na društvenim mrežama. »Osim zaštitnice župe, sv. Barbare, od davnina se štuje i sv. Antun, zaštitnik djece, bolesnih, siromašnih i potlačenih, komu je posvećen i pokrajnji oltar. Tako nam 13. lipnja dolaze brojni hodočasnici iz okolnih, ali i daljih mjesta. Mnogi čak misle da je tomu omiljenomu svetcu posvećena naša crkva jer kroz 13 utoraka imamo antunovsku pobožnost.« Urednica župnih mrežnih stranica napominje da župi sv. Barbare u Sladojevcima pripada 10 filijala. »Za sad ni jedno od tih naselja nema izgrađenu kapelu, no prošle su godine postavljeni temelji prve kapele u našoj župi u Donjim Meljanima posvećene sv. Ani. U Španatu, Gornjem Miholjcu, Lukavcu i Bakiću mise se slave u društvenim domovima.«
Ističe da se dolaskom župnika Šimića posebno vodi briga o svečanosti euharistijskoga slavlja. »Mise animira naš župni zbor, koji vodim uz pomoć našega glazbenika i orguljaša Mirka Lozara. Ima nas petnaestak s pjevačima iz filijala. Svake godine tijekom listopadskih pobožnosti organiziramo koncert liturgijskih pjesama na koji pozovemo i zbor susjedne župe Marije Magdalene iz Sopja s filijalama s kojima smo stvorili prijateljske odnose. Također se družimo sa župljanima župe sv. Josipa iz Slatine povodom proslave zaštitnice pjevača sv. Cecilije. Imali smo priliku pjevati i u Mađarskoj.« Voditeljica zbora ističe da svake godine hodočaste u Mariju Bistricu, Pleternicu i obvezno pješice hodočaste u oko 25 kilometara udaljeni Voćin Gospi od Utočišta na blagdan Male Gospe. »Bili smo na Trsatu, u Vukovaru, Iloku, Aljmašu, Karlovcu, Krasnom, zatim u Padovi i pretprošle godine u Međugorju.«
Aktivna pastoralna vijećnica Goranka Povrženić ima 51 godinu, udovica je i majka triju kćeri. Ima i četiri unuka. Bavi se privatnim poduzetništvom cijeli svoj radni vijek. Ističe da je odmah nakon završene srednje ekonomske škole u Slatini počela raditi, tako da ima već podosta staža, a djetinjstvo je provela u Austriji, gdje su joj roditelji bili na privremenom radu. »Od 2016. izabrana sam u župno pastoralno vijeće koje ima 12 članova, na službi sam voditeljice Caritasa uz pomoć još dviju članica, Ane Geng i Snježane Hamaček. Zapravo svi jedni drugima izlazimo u susret i pomažemo gdje je to potrebno bez obzira na funkciju jer smo manja župa i velik dio aktivnosti svodi se na nekolicinu ljudi. Sve je to slično kao i u drugim župama. Što se tiče mladih i njihove perspektive na području župe i okolice, nedostatak je posla, a samim time i teži ulazak u samostalni život i osnivanje obitelji. Djevojke nam se udaju i odsele, a mladići odlaze trbuhom za kruhom.«
Na području župe živi oko 250 samaca, a voditeljica Caritasa ističe da je uglavnom riječ o osobama starije životne dobi. »Bogu hvala, nemamo baš jako siromašnih koji su gladni i da nemaju krov nad glavom, nego su ljudi više željni lijepe riječi i razgovora. Kroz karitativne aktivnosti organiziramo u došašću prikupljanje hrane te izrađujemo s mladima adventske vjenčiće koje prodajemo te od svega prikupljenoga napravimo paketiće i obiđemo potrebite, koji se više obraduju našemu dolasku nego stvarima koje im donesemo, što je sasvim razumljivo zbog njihove samoće.«
Pastoralna vijećnica Povrženić navodi doprinose suradnika, a među njima ističe Jasminu Filaković, umjetnicu, koja je svojom kreativnošću izradila kipove sv. Obitelji od gipsa i donirala za jaslice u crkvi, te Maricu Tolić, Šteficu Novaković, Zdenku Dunković, Zdenku Sabo i Zdravku Jurišić koje uz vrijednu Anu Geng uvijek pomognu u čišćenju crkve i doniranju cvijeća.
Najstariji vijećnik u župi je Nikola Perkovac. U Sladojevcima je rođen i proveo cijeli svoj život. »Uz crkvu sam od malih nogu, pomažem župniku što zatreba. Posebno svoj dar dadnem za blagdan sv. Ante, a to je odojak. Zanimljivo je kako me Bog nagradi jer onda imam puno više. Tko daje Bog ga blagoslivlja.«
Sladojevačka župa posebno je ponosna na svećenika Nenada Mirka Novakovića koji je poginuo u prometnoj nesreći 17. siječnja 1989. na Jadranskoj magistrali kod Žaborića dok je išao u Prhovo u župi Primošten – Stanovi slaviti misu. Rođen je 1. studenoga 1957. u Sladojevcima. Za svećenika je zaređen 1983. Za kratke svećeničke službe bio je upravitelj župe Zablaće, pastoralno je djelovao kod sestara milosrdnica u Šibeniku, gdje je bio i župni pomoćnik u župi Srca Isusova, a od 1986. postao je župnikom u Betini na Murteru. No donedavno je bilo manje poznato da je bio vrlo plodan pjesnik. U povodu 30. godišnjice tragične smrti te 36. obljetnice mlade mise u rodnoj župi održane su 2019. mise zadušnice, blagoslov sjenice podignute njemu u spomen i predstavljena je njegova prva zbirka pjesama »Isusov poeta«, u izdanju Glasa Koncila, koju je uredio njegov kolega, glazbeni urednik na HKR-u Slavko Nedić.
