Zlopati se sa mnom za evanđelje. (2 Tim 1, 8b)
Ugledavši Isusa preobražena na brdu, Petar je poželio zauvijek ostati ondje: »Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Nije Petar bio čudan; svatko voli biti u slatkom stanju Božje prisutnosti, na godišnjem odmoru, u lijepoj prirodi s dragim osobama, ribičkim štapom ili knjigom… Lijepo je kada je dobro. Ne želimo to prekinuti. Poznata je epizoda u Odiseji kada Odisejeva posada na otoku Lotofagi, najevši se slatkih lotosa, zaboravi tko su i kamo su krenuli. Otok blaženstva – prirodno ili umjetno stvoren – mjesto je na kojem se svi junaci zaborave. Suvremeni čovjek nalik je na dijete koje neprestano bježi do teške svakidašnjice. Vječno je u budućnosti ili u prošlosti, u virtualnom svijetu šarenih mogućnosti. To je, međutim, pad u prazno. Zato Gospodin kaže Abramu: »Idi iz zemlje svoje«, a Pavao Timoteju: »Zlopati se sa mnom za evanđelje.« Treba uživati u milosnom trenutku, ali i spustiti se s brda i zasukati rukave.
