Darija Berišić već je nekoliko godina župna pastoralna vijećnica u svojoj župi Dobroga Pastira u Brestju pokraj Sesveta. Aktivna je u župnom pastoralu od najmlađih svojih dana, uvijek uz potporu svoje obitelji.
»Rođena sam 29. svibnja 1977. u Zagrebu. Moja je majka Željka, djevojački Žugčić iz Novoselca, također rođena u Zagrebu. Pokojni otac Đuro Sviben rodom je iz Bjelopolja u Lici. Mama je po zanimanju zubna tehničarka. Radila je 16 godina u Domu zdravlja Sesvete, nekoliko godina i u privatnoj praksi, sve do rođenja svojega petoga djeteta. Tata je bio automehaničar, također zaposlen u Domu zdravlja Sesvete kao vozač hitne pomoći. Zatim je otvorio privatni automehaničarski servis u kojem je radio do svoje smrti«, pripovijeda Darija.
»Roditelji su se vjenčali 1976. u Granešini, u župi Rođenja Blažene Djevice Marije, i u braku su dobili petero djece. Otac se u Staro Brestje sa svojim roditeljima doselio 1962., gdje je i danas naša obiteljska kuća u kojoj živi majka i moja najmlađa sestra s mužem. Matea je najmlađe dijete, rođena je 1995., učiteljica je koja voli svoj posao i radi u razrednoj nastavi. Kada se rodila, imala sam 18 godina i bila mi je kao moje rođeno dijete. Matea je dvije godine u braku s Karlom. Sestra Marija rođena je 1987., zubna je tehničarka. Studirala je kroatistiku, majka je dvoje djece i živi u Starom Brestju. Brat Marko je automehaničar koji je naslijedio tatin posao. Rođen je 1983. U braku je s Augustinom te imaju Petra i Mariju. Moj pokojni brat Jurica rođen je 1979. i umro je 2020. Ima dvije kćeri. Ja sam najstarije dijete u obitelji. Mislim da su moji roditelji, unatoč životnim brigama, problemima, bolestima i tragedijama, blagoslovljeni darom života. Blagoslovljeni su jer se svi dobro slažemo, jedni drugima smo blizu i na pomoć i redovito se zajedno okupljamo oko stola i dijelimo brige i radosti.«
Majka izmolila očevo obraćenje
»Naša je mama strpljiva i smirena žena, uvijek je smirivala naše nemire, liječila naše bolesti, poučavala nas i savjetovala. Uz nju smo naučili moliti, ići na misu. Ona je reflektirala Božju ljubav u svoju obitelj. Uz mamu je i tata upoznao Boga. Iako nije bio naučen ići u crkvu, imao je sakramente i uvijek nas je poticao da idemo na misu i vjeronauk. Majka je strpljivo molila i izmolila njegovo obraćenje. Umro je od teške bolesti, ispovjeđen, pričešćen i ispraćen molitvom, mirno i spokojno u svojem domu, dok smo ga mama i ja držale za ruku. Bilo je to 2015. godine.«
Neprocjenjiv dar u trgovčevoj obitelji
»Završila sam Osnovnu školu ‘Luka’ u Sesvetama. Već sam tada aktivno pjevala u školskom zboru. Nastavila sam u sesvetskoj gimnaziji. U lipnju 1995. položila sam maturu s odličnim uspjehom. Iste godine upisala sam Pravni fakultet u Zagrebu kao izvanredna studentica, ali sam, nakon dvije godine, odustala od studiranja. U trećem razredu gimnazije, za vrijeme Domovinskoga rata, upoznala sam Božu, svojega supruga. Bio je prognan iz Vukovara, gdje je i rođen 1976., a njegova je obitelj živjela u Vukovaru 21 godinu. Svekar i svekrva podrijetlom su iz Janjeva. Roditelji su šestero djece, a moj je Božo najmlađi. Najstariji je brat svećenik, fra Smiljan Berišić, koji je iz provincije sv. Ćirila i Metoda i trenutačno je gvardijan samostana Gospe od Milosti na Hvaru. U obitelji Berišić vjera je bila živa i jaka, a to je za mene bio neprocjenjiv dar. Božo je trgovac i cijeli se život bavi trgovinom. Vjenčali smo se 1999. u župi Dobroga Pastira u Brestju, a prije toga u vezi smo bili više od pet godina. Vjenčao nas je moj šogor fra Smiljan, koji je bio zadužen za sva vjenčanja i krštenja u obitelji.«
Sin i kći na ponos
»Božo i ja smo blagoslovljeni s dvoje djece. Plan je bio imati brojniju obitelj, ali ‘čovjek snuje, a Bog određuje’. Filip je naše prvo dijete, rođen je 2000. u Zagrebu. Završio je srednju ekonomsku školu i zaposlen je u jednom autosalonu. Prije dvije godine dobili smo snahu Mariju i unučicu Milu, koja je za nas također neprocjenjiv dar. Godine 2002. rodila nam se Ana, naše drugo dijete. Ona je studentica na ‘Libertasu’ i ove godine završava turistički i hotelski menadžment.«
Počelo je s marijanskim pjesmama
»Glazba je oduvijek bila moja velika ljubav. Pjevam otkad znam za sebe. U osnovnoj školi završila sam i sate solfeggia, a za vrijeme Domovinskoga rata u našem društvenom domu u Starom Brestju okupljali smo se na molitvu krunice. Tada me naš župnik Branko Picek zamolio da sviram i pjevam marijanske pjesme. Sjećam se da sam još u vrtiću, u samostanu časnih sestara u Granešini, sjedila uz sestru Miroslavu za klavirom i pjevala crkvene pjesme. Više od 11 godina članica sam župnoga zbora koji vodi naš orguljaš Saša Zebec i redovito pjevam psalme na misama. Slažem se s izrekom ‘tko pjeva, dvostruko moli’, jer pjesma je uistinu moja molitva. Smatram da je moj glas dar od Boga, moj talent koji mi je darovan, i zato rado pjevam na svakodnevnim misama, vjenčanjima i uvijek kada je prilika za to. Pjesmom zahvaljujem i slavim Boga.«
»Izdvojila bih neke prilike i mjesta kada sam posebno proživjela svaki stih otpjevane pjesme i osjetila neopisivu radost u srcu. Psalam 136 ‘Vječna je ljubav njegova’ pjevala sam na tatinoj misi zadušnici i imala osjećaj da me on sluša. Godine 2022. u crkvi na Pastirskim poljanama u Betlehemu pjevala sam ‘Tihu noć’. To je posebno lijepo zvučalo zato što je u crkvi izvrsna akustika. Izdvojila bih i psalme na mladim misama naših župljana Filipa Pranjića i Mate Cikoje, zbog kojih sam bila posebno počašćena. Kada me moja sestra Matea zamolila da pjevam na njezinu vjenčanju, bila sam u strahu hoću li izdržati da ne zaplačem. Naravno da sam uspjela, pa pjevala sam s Božjom pomoću! Posljednji put kada sam tako hrabro uletjela u zadatak bilo je 2023. na vjenčanju mojega sina Filipa i snahe Marije i krštenju njihove Mile. Otpjevala sam svojoj djeci hrabro, sigurno, bez suza i s najvećom mogućom ljubavlju.«
Važan je svaki sat spolnoga odgoja
»Zahvaljujem Bogu što se moj suprug mogao brinuti o nama pa nikada nisam morala ići na posao. Zbog njegovih čestih putovanja i izbivanja od kuće odlučili smo da je moja uloga majke i domaćice najvažnija. Danas je obitelj u jako tešku položaju, želi se uništiti obiteljsko zajedništvo i djeca odvojiti od majke. Gotovo godinu dana čuvam svoju unučicu i neizmjerno sam sretna jer su moja djeca tako odlučila. Volim svoju župnu zajednicu Dobroga Pastira i osjećam pripadnost svojoj župi. Darujem sebe i svoje talente, pa tako aktivno čitam na dnevnim misama, pjevam i predajem krizmanicima spolni odgoj u sklopu župne kateheze. Godine 2018. u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu, na poticaj tadašnjega župnika Ivana Filipčića, završila sam edukaciju za provođenje programa o spolnosti s mladima. Smatram da su sati spolnoga odgoja vrlo važni za djecu koja žive u današnjem vremenu.«
Plodovi zajedničkih krunica
»Duhovnost me pokreće i drži na životu. Kada sve ide glatko, čovjek ne treba Boga, može sam, ali kad tad dođu teškoće, okreće se Bogu. Najljepše su mi zahvalne molitve. Kada zahvaljujemo za dobro i za loše u životu, sve se mijenja. Tomu me naučio prof. Tomislav Ivančić, koji mi je svojom hagioterapijom puno pomogao. Prije tri godine život je mojega supruga i mene bacio na koljena i te naše zajedničke krunice i molitve donijele su plodove i blagoslove u obitelji.«
Laici – izvršno tijelo
