Brojni su Slovaci rodom kao hrvatski domoljubi pridonijeli hrvatskoj duhovnosti, kulturi i znanosti. Uz, primjerice, Haulika, Šuleka, Penkalu, ističe se među njima i književnik svećenik Janko Tombor.
Rođen u Žilini u Slovačkoj 7. siječnja 1825., susreo se s Hrvatima i hrvatskom kulturom tijekom studija bogoslovije u Pešti. Svoj je književni rad započeo na slovačkom jeziku, promičući ideje o slavenskoj uzajamnosti. Uskoro je zbog toga postao »politički nepoželjan«, pa se 1846. odlučio preseliti u Hrvatsku, u tadašnju Srijemsku biskupiju. Zaređen za svećenika 1848., službovao je do umirovljenja 1904. kao kapelan i župnik u više sela Slavonije i Srijema. Bio je zastupnikom u Hrvatskom saboru, izabran 1867., 1871. i 1875. Budući da je izvrsno znao mađarski jezik, bio je i hrvatski izaslanik u zajedničkom saboru u Pešti. Umro je u Đakovu 30. siječnja 1911.
Književni rad započeo je 1850. pjesmom u »Katoličkom listu«. U to doba, za Bachova apsolutizma, zajedno s Bogovićem, Preradovićem, Trnskim, Jarnevićevom, Jurkovićem i Botićem uspijeva u listu »Neven« održavati književni žar. Budući da je tada zbog cenzure bilo gotovo nemoguće pisati o suvremenim temama, Tombor je građu za pripovijesti tražio u prošlosti. Primjerice, pripovijest »Božjak Morovićki« smještena je u slavonski srednji vijek, koji prije toga nije književno obrađivan. U »Ljubavi na istoku« radnja se pak događa u Palestini. Pisao je dinamično, vješto ispreplićući fabulu i crtajući zanimljive likove, pa su njegove pripovijesti bile vrlo čitane, dapače nagrađivane, poput »Hajdukove zaručnice«.
Može se reći da je Tombor bio preteča Šenoin, ujedno preteča vrsnih svećenika pripovjedača i romanopisaca, počevši od Josipa Zorića. Uopće bio je, kako je zapisao vrijedni naš pisac i knjižar Nikola Andrić, »zaista krasno pero, koje ne smije u napredak ostati nespominjano u našim literarnim historijama«. Srećom, budi se zanimanje za nj pa je Đakovački kulturni krug tiskao 2008. njegove sabrane pjesme, 2009. i dvije knjige sabranih pripovijesti, a eto mu u spomen i ovo malo zahvalno sjećanje. (L)
