Među brojnim svećenicima Slovencima u Hrvatskoj i BiH istaknuo se i publicist i političar Karlo Cankar.
Rođen je 14. listopada 1877. u Vrhniki, gdje je završio pučku školu. Gimnaziju je pohađao u Ljubljani sa starijim bratom Ivanom, poznatim slovenskim književnikom, kojega je pomagao i podupirao, kao i svojega bratića publicista, političara i diplomata Izidora Cankara. Godine 1900. stupio je u tamošnju bogosloviju, a nastavio ju je u Sarajevu 1901., gdje je diplomirao 1904. Za svećenika je zaređen 1903. U to je doba pisao o kazalištu i književnosti u slovenskom katoličkom listu »Slovencu«, »Slovenskom listu«, »Domu in svetu«, »Ljubljanskem listu« i »Zgodnjoj Danici«. U Bosnu su ga, prema vlastitim riječima, dovela dva motiva: želja za misionarskim radom i želja da se udalji od brata Ivana, bojeći se da će se, suprotnih nazora, morati javno sukobiti. Ivan je naime tada bio ateističkih uvjerenja, a poslije se vratio vjeri. Bio je kateheta na djevojačkoj školi u Sarajevu, od 1906. do 1916. urednik »Hrvatskoga dnevnika« te biskupijski tajnik od 1908. do 1923. Bio je član Hrvatskoga katoličkoga seniorata.
»Usvojivši već odavno starčevićanstvo Stadlerova oblika kao svoje političko stanovište, ovaj svećenik je bio jasne hrvatske orijentacije« (T. Vukšić), aktivno sudjelujući u političkom životu. U listopadu 1918. bio je član Glavnoga odbora Narodnoga vijeća Kraljevine SHS za BiH. Umirovljen je već 1924. zbog zastupanja hrvatskoga državotvorstva.
Početkom 1922. postao je urednikom sarajevskoga tjednika »Nedjelje«. »Nedjelja« je više puta zabranjena zbog odlučnoga katoličkoga i hrvatskoga pisanja, a krajem svibnja 1925. ondašnja ju je vlast konačno zabranila zbog Cankarove polemike s tadašnjim ministrom vjera pravoslavnim svećenikom Vojislavom Janjićem, pa je dva tjedna bio u zatvoru. Potom je pokrenuo i godinu dana uređivao »Katolički tjednik«, koji je izlazio do 1945. Pisao je i u »Hrvatskoj«, »Vrhbosni« i drugdje o raznim političkim, kulturnim i vjerskim temama.
Godine 1934. bilježi se kao župnik u Lukavcu kod Tuzle. Nakon rata vratio se u Ljubljanu. Umro je 9. veljače 1953. Tomu zaslužnomu čovjeku vrijedilo bi posvetiti ozbiljniju studiju te uopće istražiti vjerski i domoljubni rad slovenskih svećenika među Hrvatima, osobito tijekom prve polovice 20. stoljeća. (L)
