Trajni đakon u Nadbiskupiji Bonn tesar Ralf Knoblauch na otoku Cresu 2007. godine pronašao je drvenu naplavinu. Od nje je istesao kipić kralja koji je postao simbolom dostojanstva svakoga čovjeka, krune Božjega stvaranja. Od tada njegovih 400-tinjak kraljeva i kraljica putuje svijetom. Njihov je glasnik u Hrvatskoj Zagrepčanin Damir Trputec, koji ih je donio stradalnicima u Banovini. Brojni susreti ljudi s jednostavnim kipićem pokazali su da dotaknuti drvenu skulpturu jednostavnoga kralja i kraljice, u koju je autor utkao mnoge molitve, zapravo znači dotaknuti vlastitu ljudskost, identitet djeteta Božjega. Kraljevi su došli do mnogih ljudi na više kontinenata, uglavnom do siromašnih i marginaliziranih. Njihove zatvorene oči i smiješak odražavaju ljudsku krhkost, ali i mir koji dolazi iz dostojanstva djeteta velikoga Kralja. Ta samozatajna umjetničko-duhovna novost predstavljena je na više od 20 izložaba u Njemačkoj.
Knoblauch je 2007. godine u župi sv. Tome Mora na sjeverozapadu Bonna počeo održavati radionice oblikovanja drva.
Usporedno s tim iz male tavanske radionice izlazili su drveni kraljevi i kraljice. Njihova je prva i najvažnija uloga podsjetiti ljude na njihovo nepovrjedivo dostojanstvo.
Kipić zatvorenih očiju s blagim smiješkom nosi krunu na glavi ili u ruci. »Kralj ili kraljica nastane u otprilike tjedan dana. Svakoga jutra radim sat vremena od 5 do 6 sati na kralju ili kraljici; nakon toga počinju moje dnevne dužnosti vezane uz posao i obitelj. Izrada skulptura duhovni je rad, vrsta molitve, jutarnji sat koji imam samo za sebe na tavanu, u radionici. To je istodobno moja klauzura; opušta me i daje mi mnogo snage za dan. Pri tom kreativnom radu prolaze mi kroz glavu mnoge misli o ljudima koje pratim, kojima je tema dostojanstva aktualna jer često sumnjaju u svoje dostojanstvo«, pojasnio je za Glas Koncila Knoblauch, pastoralni referent u bonnskoj župi, otac troje djece koji se bavi socijalnim apostolatom te radi s osobama na rubu društva.
»Prvi je kralj nastao na otoku Cresu 2007. Ondje sam našao veliki komad naplavnoga drva; vidio sam u njemu kralja. Nakon toga mnogo je kraljeva i kraljica nastalo na otoku Pašmanu, kod Tkona«, rekao je Knoblauch. Kipovi su nakon mnogo godina ponovno našli put do Hrvatske.
Zagrepčanin Damir Trputec od studentskih se dana bavi humanitarnim radom (posjetio je u Indiji Majku Tereziju i o. Antu Gabrića, tijekom pandemije je organizirao akciju prikupljanja plišanih igračaka). Mjesec dana nakon petrinjskoga potresa odlučio je pomoći stradalima u Banovini, i to u zaseocima kamo nije stizala pomoć. Prikupljao je hranu, odjeću i grijalice. U potrazi za prigodnom fotografijom na stranici jednoga doma umirovljenika u Njemačkoj pronašao je sliku s Knoblauchovim kraljem; stupio je u kontakt s umjetnikom te ga zamolio fotografiju s kipom »kralja dostojanstva«.
Ralf je rado darovao fotografiju te je poslao pomoć u odjeći banovinskim stradalnicima; u paket s donacijom stavio je i jedan drveni kip »kralja dostojanstva«. Trputec je u drvenom kralju prepoznao misionara ljubavi; ponio je kipić stanovnicima Banovine i snimio niz fotografija na kojima različite osobe drže kipić, koje je autor Knoblauch potom izradio u većem formatu i poslao svojemu »ambasadoru«. »Mnoge su molitve izrečene tijekom izrade kako bi kralj bio učinkovitiji kada ga dotakne ljudsko biće, tako da svaka duša osjeti ljubav Dragoga Svevišnjega«, rekao je Trputec.
Umjetničko-duhovno nadahnuće trajnoga đakona Knoblaucha ima biblijsko utemeljenje; kipovi su odjelotvorenje stihova Psalama 43 u kojima Bog govori Izraelu: »Ja sam te otkupio, imenom sam te zazvao, ti si moj.«
»Moji kraljevi i kraljice nemaju moć. Oni ne žele pokazivati moć, ne žele vladati, ne žele da ih se traži, oni su vrlo jaki sami po sebi, samim svojim držanjem. Uvijek su isto obojeni, uvijek nose istu bijelu haljinu ili košulju i crne hlače. U kršćanskom kontekstu to je aluzija na dostojanstvo krštenja; krštenik biva odjeven u bijelo svećeničko i kraljevsko ruho.« Autor Knoblauch ponekad susreće ljude na necrkvenim, svjetovnim mjestima svakidašnjice: u kafiću, tetovirnici, na groblju. Kipići su čak pronašli put do žena u uličnoj prostituciji. Time se putovanje kipića uklapa u poziv pape Franje da Crkva postane misionarskom, da »ide na periferije«. »Kraljevi i kraljice podijeljeni su po mnogim zemljama, nalaze se na svih pet kontinenata, posebno ondje gdje ljudi žive u teškoćama. Oni pomažu ljudima u nevolji i prate ih u teškim vremenima. Mnogo ih je na ratom zahvaćenim područjima, u arapskom svijetu, na ratnim područjima u Ukrajini, u Africi, Americi i Kanadi, a sada ih je mnogo u Izraelu i Palestini. Nikada nisam doživio negativnu reakciju na svoje kraljeve.«
»Radim isključivo s ljudima u životnim teškoćama. Mnogo surađujem s Caritasom i Diakonijom – evangeličkim ‘Caritasom’ – i pokušavam pratiti ljude na njihovim životnim putovima odnosno ponuditi im pomoć. Vrlo je često u takvu pastoralnom pristupu prisutan kip kralja ili kraljice; kada ga nekomu potrebitomu, siromašnomu čovjeku stavim u ruke, primijetim da ga to na trenutak promijeni.
Lagani smiješak kraljevske figuru prenese se brzo na drugu osobu i na trenutak postane svjesna vlastitoga dostojanstva. To ne poboljšava nužno njegovu životnu situaciju, ali to je prilika da pokušam ponuditi čovjeku u nevolji da se ponovno susretnemo, kako bih mu mogao dalje pomoći.«
I Damir Trputec, »ambasador kralja dostojanstva«, kako voli sebe nazivati, slično je opisao susrete ljudi s kraljevskim kipićem: »Ljudi pozitivno reagiraju. Molitve koje Ralf izgovara dio su kipa, imam osjećaj da ih ljudi osjete. Priča o dostojanstvu osvoji ih te budu ozareni. Tema razgovora uvijek je dostojanstvo; ono je u svima nama. I kada čovjek izgubi materijalnu imovinu, njegovo dostojanstvo ostaje. Ono je neotuđivo i nepovrjedivo.«
»Moji kraljevi i kraljice nisu hobi, nego poziv koji sam osobno otkrio u Hrvatskoj 2007. godine. Moje je prvo zanimanje stolarsko; uvijek sam mnogo radio s drvom i drvo je za mene vrlo duhovna, živa građa koju sada, u obliku kraljeva i kraljica, puštam u svijet. To je navještaj koji želi istaknuti: svatko je kralj, svatko je kraljica, svaki čovjek ima kraljevsko dostojanstvo. Jednakost svih ljudi posebno mi je važna; ne razlikujem između muškaraca i žena, samo je po sebi razumljivo da svaki kralj i kraljica imaju jednako dostojanstvo. To uvijek nanovo pokušavam pojasniti i zagovarati solidarni pokret jednakosti i nepovrjedivosti ljudskoga dostojanstva u svijetu«, pojasnio je trajni đakon i kipar Knoblauch.
