Voda, vatra i svjetlo prasimboli su života. U uskrsnoj noći oni se sjedinjuju kako bi prikazali snagu i moć Kristova uskrsnuća. U svakodnevnom životu obitelji oni su ključni. Voda je od rođenja pratiteljica ljudskoga života. Ona ga obgrljuje. Na početku života, kao i na kraju, drugi peru naše tijelo vodom. Bez vatre ne bi bilo obiteljskih slavlja, objeda ni toplih domova. Svjetlo je uvjet i izvor svega života na zemlji. Svijeća je pratiteljica mnogih rođendana i svečanosti u obitelji. Na kraju života palimo svijeću za umiruće i za umrle. Ona simbolizira nadu u ponovni susret, u spas duše pokojnika, u njegov vječni život. Na kraju, ona simbolizira živoga, uskrsnuloga Krista!
U uskrsnoj se noći uz pomoć tih prasimbola slavi pobjeda života nad smrću. Svetost se te noći, u kojoj se od davnina krste katekumeni, očituje u slavlju prijelaza iz smrti u život. Kao što su Židovi iz egipatskoga ropstva prešli preko Crvenoga mora u slobodu, tako i katekumeni iz smrti grijeha prelaze u novi, vječni život.
Uskrs je svetkovina nade. Sva ljudska čežnja za srećom ispunja se u njemu. U radosnom slavlju uskrsnoga jutra obitelj obnavlja svoju snagu i zajedništvo. To je svetkovina pobjede života nad smrću, dobra nad zlom, svjetla nad tamom. Krist koji je pobijedio smrt zove nas na život vječni. On ide pred nama, pred našim obiteljima i pokazuje put kojim je vrijedno proći. Nije to put posut cvijećem, nego put umiranja. Život u umiranju pronalazi potpuno ispunjenje u žrtvi, piše Fabrice Hadjadj u svojoj knjizi »Kako uspjeti u smrti«. Da, obiteljski život upravo pokazuje tu uspješnicu.
I obitelji su znak uspjeha. One su znak pobjede zajedništva i radosti. One su pobjeda života koji se rađa u smrti, u davanju, u dijeljenju i u žrtvi. I što je žrtva veća, gozba je slađa. Krist je dao sve. Zato je njegovo svjetlo toliko jako i snaga njegova uskrsnuća toliko snažna da se i danas od nje živi. Dok god obitelji budu živjele od toga svjetla, ne će propasti. Njihovo ognjište ne će biti ugašeno, imat će onoga tko ih dočekuje na svijet i tko ih ispraća, perući njihovo tijelo, paleći za njih svijeću u nadi uskrsnuća.
Snaga Kristova uskrsnuća i njegova svjetla očituje se naposljetku na licu čovjeka. Na licu čovjeka sjaji Krist! Kada se netko nasmiješi, radosno pozdravi, to sam Krist obasjava! Ta on je svjetlo svijeta! Zato su obitelji tako snažne. Jer u njima tinja mnoštvo malih svjetiljki. Krist je to svjetlo i taj život današnjih obitelji. Dok god se na njegovu plamenu obitelji griju i njega imaju u svojoj sredini i pred sobom, imat će snagu života u sebi.
