Na ulasku u novu godinu, u ozračju u kojem su ljudi sve više otuđeni jedni od drugih, u kojem sve više prevladava individualizam, a manje zajedništvo, kada većina stvari gubi smisao, nikad nije bilo važnije shvatiti važnost obitelji. Iako svijet postaje moderniji i napredniji, značenje obitelji i onoga što ona predstavlja ostaje isto. Obitelj je iznimno važna jer osigurava emocionalnu potporu, njeguje osjećaj pripadnosti, potiče obrazovni rast i kognitivni razvoj. Obitelj zadovoljava različite potrebe u različitim fazama života, od djetinjstva do starosti. Ona osigurava uspostavu ključnih društvenih funkcija, uključujući socijalizaciju, prijenos vrijednosti i društvenu stabilnost. Obitelj može utjecati na razvoj djetetova mozga, povećava izglede za uspjeh u životu, utječe na stvaranje budućih zdravih odnosa, zdravlje i cjelokupno zadovoljstvo životom.
Obitelj kao skupina pojedinaca osigurava prirodno okružje za razvoj svoje djece i dobrobiti svojih članova. Tradicionalno, obitelj se definira kao skupina ljudi u krvnom srodstvu što uključuje roditelje i njihovu djecu, braću i sestre te širu rodbinu poput baka i djedova, teta, stričeva i rođaka. U društvenom i kulturnom smislu, obitelj može uključivati pojedince koji nisu nužno u krvnom srodstvu ili po zakonu, ali su vezani emocionalnim vezama, brigom i potporom, poput kumova, bliskih prijatelja i drugih osoba koje igraju važnu ulogu u životu pojedinca. Na osobnoj razini, obitelj može značiti različite stvari različitim ljudima. Za neke je riječ o biološkim vezama; za druge o tome s kim dijele svoj život, komu je stalo do njih i do koga im je stalo.
Obitelj kao sinonim za povjerenje, utjehu, ljubav, brigu, sreću i pripadnost jest odnos koji tko dijeli od trenutka kada je rođen, a ljudi koji se brinu o nama i pomažu nam da rastemo ono su što nazivamo obitelji i oni predstavljaju temelj za život. Članovi obitelji imaju važnu ulogu u postizanju uspjeha jer pružaju sustav potpore i izvor ohrabrenja, a time i najjaču jedinicu u nečijem životu. Neki smatraju da je govor o obitelji danas pridržan uglavnom kršćanskim vjernicima i »konzervativcima«. No da se ne izgovori ni jedan vjernički argument, o presudnoj važnosti obitelji dovoljno je progovoriti iz psihološke perspektive.
Zašto je obitelj toliko potrebna? Po rođenju, djeci je potrebna obiteljska briga i zaštita kako bi preživjela. Djeci predškolske i školske dobi potrebno je vodstvo obitelji kako bi uspješno svladavali životno i školsko gradivo te kako bi fizički i psihički rasli i razvijali se. Tinejdžeri trebaju obitelj radi kontinuirane financijske i emocionalne potpore, a obiteljski identitet osigurava im razvoj vlastitoga neovisnoga identiteta. Odraslima je potrebna emocionalna povezanost s obitelji kako bi se osjećali voljeno i imali osjećaj pripadanja, a starijim je osobama potrebna obitelj kako bi imali osjećaj svrhe u životu.
Snažne obitelji, snažno društvo
Osim što obitelj ima izniman utjecaj na dobrobit pojedinca, ona kao takva posredno utječe i na društvo u cijelosti. Obitelj djeci usađuje vrijednosti, uvjerenja i norme koje osiguravaju razvoj zdravoga društva; ona uči djecu temeljnim društvenim vještinama, poput jezika, običaja, uloga i normi, oblikujući prosocijalna ponašanja, suradnju, poštovanje i doprinose zajednici. Dobro socijalizirana djeca u konačnici odrastaju u produktivne odrasle građane. Obitelj je temelj koji osigurava način na koji se prenose vrijednosti poput odgovornosti, poštenja, velikodušnosti i drugih, kako bi se oblikovali budući naraštaji i društvo, a snažne obitelji pridonose stabilnomu društvenomu okviru koji je neophodan za cjelokupno funkcioniranje i kohezivnost zajednice. Nadalje, obitelji često sudjeluju u aktivnostima zajednice i lokalnom upravljanju, pridonoseći razvoju jakih zajednica koje pružaju podršku, a osiguravajući ekonomsku potporu djeci, starijima, bolesnima i nezaposlenim članovima obitelji, smanjuje se teret društva.
Sretna obitelj temelj je stabilnoga društva; to je utočište u kojem pojedinci uče voljeti, poštovati, dijeliti i razumjeti složenost života. Nije riječ samo o životu pod istim krovom, već o dijeljenju osjećaja pripadnosti i emocionalne povezanosti. Sretna obitelj jest ona koja svoju dinamiku temelji na načelima ljubavi, razumijevanja i uzajamnoga poštovanja.
Sretne obitelji
Ljubav je emocionalna veza koja povezuje članove obitelji, dajući im osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Razumijevanje je sposobnost suosjećanja s osjećajima, mislima i postupcima jednih prema drugima. Uzajamno poštovanje jest prepoznavanje i prihvaćanje individualnosti i različitosti među članovima obitelji. Međutim, žila kucavica sretne obitelji jest otvorena i iskrena komunikacija jer potiče međusobno povjerenje, ublažava nesporazume i jača odnose. Komunikacija u obitelji nije samo razmjena informacija, već i kanal kroz koji se iskazuju emocije, dijeli iskustvo i rješavaju sukobi. Uz učinkovitu komunikaciju obitelj može zajedno prolaziti kroz životne izazove, njegujući okružje sreće i sklada. Zajedničke vrijednosti i uvjerenja oblikuju identitet obitelji i stvaraju osjećaj jedinstva, a uključuju moralna i etička načela pa sve do kulturnih i vjerskih uvjerenja. Zajedničke vrijednosti i uvjerenja ne samo da oblikuju identitet obitelji već pružaju i okvir za razumijevanje svijeta i osobnoga mjesta u njemu, čime se dodatno potiče osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Kvalitetno zajedničko provođenje vremena još je jedan ključni aspekt sretne obitelji. Uključivanje u zajedničke aktivnosti, bilo da je riječ o zajedničkom objedovanju, igranju igara ili jednostavno razgovoru o danu, jača obiteljsku vezu. Na taj se način stvara spremnik zajedničkih uspomena i iskustava koja postaju izvor sreće i utjehe. Vrijednost zajedničkoga vremena ne leži samo u njegovoj količini, već upravo u njegovoj kvaliteti. Kvalitetno vrijeme nadilazi samo bavljenje ugodnim aktivnostima; obuhvaća prisutnost i potporu tijekom izazovnih trenutaka u životu djeteta i aktivno sudjelovanje u njegovu životu. Ove smislene interakcije ono su što čini istinsko kvalitetno vrijeme.
Utočište i utjeha
Sretna obitelj nije ona koja je oslobođena problema nego ona koja se s njima može suočiti zajedničkim snagama i otpornošću. Sposobnost međusobne potpore u teškim vremenima, opraštanja i otpuštanja zamjerki te učenja i rasta iz tih iskustava razlikuje sretnu obitelj od disfunkcionalne. Sretna obitelj jest spoj ljubavi, razumijevanja, komunikacije, zajedničkih vrijednosti, kvalitetnoga vremena i otpornosti. To je njegujuće okružje koje potiče individualni rast i kolektivnu sreću. To je utočište u kojem se može pronaći utjeha, potpora i bezuvjetna ljubav. To je mikrodruštvo koje oblikuje nečiji karakter, vrijednosti i svjetonazor. Najzad, sretna obitelj nije samo bivanje zajedno, već podrazumijeva biti tu jedno za drugo, u svim situacijama, sretnim i onim manje sretnim.
Ključna je roditeljska uloga
Obiteljski odnosi igraju ključnu ulogu u oblikovanju mentalnoga zdravlja pojedinca. Obitelj je prva društvena jedinica s kojom se pojedinac susreće i koja ima znatan utjecaj na emocionalni i psihološki razvoj. Kvaliteta tih odnosa može imati dugoročne posljedice na mentalno zdravlje, bilo na pozitivne ili negativne načine. Pozitivni obiteljski odnosi, karakterizirani ljubavlju, potporom i razumijevanjem, mogu znatno pridonijeti mentalnomu zdravlju. Djeca koja odrastaju u okružju gdje se osjećaju voljeno i podržano, razvijaju snažan osjećaj samopouzdanja i emocionalne stabilnosti. Takvi odnosi pružaju sigurno utočište gdje se pojedinci mogu nositi s izazovima i stresovima svakodnevnoga života.
S druge strane, disfunkcionalni obiteljski odnosi mogu imati ozbiljne negativne posljedice na mentalno zdravlje. Konflikti, emocionalno zlostavljanje, zanemarivanje i nedostatak potpore dovode do razvoja anksioznosti, depresije i drugih mentalnih poremećaja. Djeca koja odrastaju u takvim okružjima često imaju poteškoće u uspostavljanju zdravih odnosa u odrasloj dobi i mogu razviti negativne obrasce ponašanja. Roditelji igraju ključnu ulogu u oblikovanju mentalnoga zdravlja svoje djece. Njihov način komunikacije, stil roditeljstva i emocionalna dostupnost mogu znatno utjecati na emocionalni razvoj djeteta. Roditelji koji pružaju emocionalnu potporu, postavljaju jasne granice i potiču otvorenu komunikaciju, pomažu djeci da razviju zdrave emocionalne i socijalne vještine.
Ozbiljne posljedice disfunkcionalnih obitelji
potpore može dovesti do osjećaja izolacije i usamljenosti. Disfunkcionalne obitelji često prenose negativne obrasce ponašanja s naraštaja na naraštaj. Djeca koja odrastaju udisfunkcionalnim obiteljima mogu usvojiti iste obrasce ponašanja i prenijeti ih na svoje vlastite obitelji. Posljedice života u disfunkcionalnoj obitelji mogu biti ozbiljne i dugotrajne jer članovi obitelji mogu razviti različite mentalne poremećaje, uključujući anksioznost, depresiju, posttraumatski stresni poremećaj i druge probleme mentalnoga zdravlja. Također život u disfunkcionalnim obiteljima nerijetko kod članova obitelji dovodi do poteškoća u uspostavljanju zdravih odnosa i adekvatnoga funkcioniranja u društvu.Ključne vrijednosti
Zdrave obiteljske vrijednosti pružaju čvrst temelj za emocionalni i psihološki razvoj te pridonose stvaranju harmoničnih i podržavajućih odnosa unutar obitelji. Ljubav i potpora temeljne su vrijednosti koje čine osnovu zdravih obiteljskih odnosa. Kada se članovi obitelji osjećaju voljeno i podržano, razvijaju snažan osjećaj samopouzdanja i emocionalne stabilnosti. Ta potpora pomaže pojedincima da se nose sa svim izazovima koje život nosi. S druge strane, poštovanje različitih mišljenja, osjećaja i potreba svakoga člana obitelji pomaže u izgradnji međusobnoga povjerenja i razumijevanja pri čemu tolerancija prema različitostima unutar obitelji potiče osjećaj pripadnosti i zajedništva. Ljubav, potpora, poštovanje, komunikacija, odgovornost, empatija i tradicija ključne su vrijednosti koje pomažu u izgradnji snažnih i zdravih obiteljskih veza. Razvijanje i njegovanje tih vrijednosti znatno pridonosi općoj dobrobiti i sreći svih članova obitelji.
Obitelj oprašta
Zdrave obitelji njeguju zdrave emocionalne i fizičke granice svakoga člana obitelji, bez obzira na starosnu dob pojedinoga člana. Funkcionalne obitelji njeguju pravo na osobno mišljenje i pravo na iskazivanje tog mišljenja bez straha da će biti odbačeni ili negativno kritizirani, pa čak i onda ako je to mišljenje iz perspektive odrasloga člana protumačeno kao pogrješno. U obiteljima u kojima ima malo mjesta za različita mišljenja, uobičajeno je da djeca odrastu u odrasle osobe koje ne znaju tko su. Kad je osoba od ranoga djetinjstva učena kako i što misliti, očekivano je da ne će znati misliti za sebe u odrasloj dobi već će ulaziti u simbiotske odnose u kojima će opet netko drugi misliti i donositi odluku za nju. Zdrave obitelji funkcioniranju po principu postavljanja dosljednih, pravednih i primjerenih pravila i očekivanja. Pravila koja nisu dosljedna ili nisu primjerena dobi stvaraju okružja zbunjenosti i kaosa. Djeca se u zdravim obiteljima osjećaju sigurno dok uče, rastu i griješe, dobivajući zdravo razumijevanje za vlastite pogrješke i shvaćaju da njihove pogrješke ne će dovesti u pitanje ili ugroziti njihovu sigurnost jer je ljubav koju primaju bezuvjetna. Članovi u zdravoj obitelji razumiju da su svi ljudi koji uče i rastu, a sukobe rješavaju na prikladan i siguran način. Te obitelji istražuju pogrješke kako bi ih razumjele i poboljšale svoje ponašanje, umjesto da posramljuju članove obitelji koji su u pojedinim situacijama pogriješili. Djeca razumiju da će biti kažnjena za neprihvatljivo ponašanje, ali da će im također biti oprošteno za pogrješke, i da pogrješka ne će biti sredstvo manipulacije i izazivanja osjećaja krivnje.
Obiteljski društveni poredak
Ne može se dovoljno naglasiti važnost obitelji. Ona igra veliku ulogu u životima pojedinca, jer je izvor osobne snage; ona je učionica života u kojoj se uči o ljubavi, poštenju, podržavanju, poštovanju, strpljenju. Kroz obitelji se stječu vrijednosti vjere, nade, brige, kulture, etike, tradicije i svega ostaloga što se tiče pojedinca, a odrastanje u kućanstvu punom ljubavi pruža čvrste temelje da dijete izraste u vrijednoga člana društva. Obitelji su epicentri tradicije jer dijeleći priče iz prošlosti, roditelji omogućavaju djeci da se povežu sa svojim predcima, što osigurava djetetu da se osjeća kao da je dio nečega većega od njega samoga. Obitelj je prva društvena skupina kojoj osoba pripada i snažno utječe na razvoj identiteta. U sve nestabilnijem svijetu obitelj služi kao emocionalno utočište. Bezuvjetna ljubav, potpora i briga koju članovi obitelji pružaju jedni drugima su neprocjenjivi. Članovi obitelji tu su jedni za druge u kriznim vremenima, pružajući emocionalnu potporu, utjehu i ohrabrenje. Ta emocionalna povezanost djeluje kao tampon protiv stresa i nedaća, potičući otpornost i mentalno blagostanje.
Obitelji su poput građevnih blokova društva. One igraju ključnu ulogu u održavanju društvenoga poretka i kohezije. Poučavajući vrijednosti kao što su poštovanje, poštenje i odgovornost, obitelji pridonose formiranju produktivnih građana koji poštuju zakon. Stabilnost i jedinstvo koje se njeguju unutar obiteljske jedinice često se pretvaraju u društveni sklad. Stoga je ulaganje resursa u razvoj i održavanje zdravih i sretnih obitelji od neizmjerne važnosti, ne samo za dobrobit same obitelji već i društva u cijelosti. Jedino zdrava obitelj može pridonijeti zdravoj zajednici i razvoju moralnoga i etičnoga društva.
