U ovim teškim vremenima vjernici su se zaželjeli svećenika i svećenici vjernika pa su iznalaženi mnogi načini kako da se nađu a da ne prekrše mjere opreza.
A da mnogi rade i u ovoj situaciji pokazuje uz ostale i zagrebački poštar Marko Lukač koji posljednjih tjedana poštu raznosi osiguran maskom i rukavicama. Svaki poštar ima svoj dio grada te poštari kucaju na vrata ljudi koje smatraju svojim susjedima, iako im to zapravo nisu. Poštar Lukač većinu je svoga radnoga staža proveo u strogom središtu Zagreba, piše Viktorija Macukić. Svakoga dana Zagrepčanima dostavlja poštu. Posao je ostao donekle isti, no ipak, kako kaže, nije to baš tako. U središtu Hrvatske metropole ovih dana vlada pomalo sablasna atmosfera. Mnogi koje je gospodin Lukač svakodnevno posjećivao morali su napustiti svoje domove nakon potresa, mnogi još uvijek strepe od novoga potresa, ali i dodatne štete, a grad je prazan i zbog korone. »Grad je prazan i zastrašujući, pomalo tužan. Ljudi su još pod dojmom potresa jer je centar grada zaista pretrpio najveću štetu. Sve je iseljeno. Upozoravajuće vrpce su posvuda, a mnogih ljudi koje sam viđao svaki dan sada nema jer su morali napustiti svoje domove. U Berislavićevoj još stoji automobil na koji se srušila gomila cigla. Sve podsjeća na potres, ljudi su zatvoreni, nema žamora. Nema djece na cesti.« U vrijeme epidemiološke krize svaki kontakt je potencijalno opasan – svjestan je toga poštar Lukač, ali navodi da su svjesne i njegove stranke. Ne boje se kad im poštar pozvoni na vrata, a uz osmijeh iza zaštitne maske dostava pošte obavlja se brže i bez kontakta. »Neko nepisano pravilo u našem poslu je da poštar mora biti dobar sa svima. Ljudi imaju povjerenja u svog poštara, tako i moje stranke imaju povjerenja u mene. Iskreno, svima se posao promijenio, pa tako i nama u Hrvatskoj pošti. Pogotovo nama koji imamo doticaj s ljudima. Često strankama ostavim pakete ispred vrata, te ih oni sami pokupe, dezinficiraju i unose u stan. No nema bojazni kod ljudi od zaraze preko paketa«, kaže i dodaje da poštari ne dezinficiraju pošiljke, ali je primijetio da ih neki sami dezinficiraju kad im ih uruči. Uz poštovanje preporuke minimalnoga razmaka i uporabe rukavica isplaćuje im i mirovinu.
»Srećom, većina umirovljenika uvijek ima nekoga mlađega pokraj sebe pa prakticiram da stranka potpiše, a novac brojim na ruke mlađim članovima jer želim izbjeći kontakt starijih, koji su u rizičnoj skupini, s novčanicama«, ističe poštar Lukač, koji je ujedno pripadnik civilne zaštite.
U medijima se moglo ovih dana pročitati da najsuvremenija epidemiološka znanja mogu podići razinu povjerenja u Dalmaciji kao najsigurnijoj europskoj destinaciji, a istodobno dati sigurnost Dalmatincima. Možda ne ove godine, ali već sljedeće sigurno. Valja upozoriti da i u ovoj nezahvalnoj situaciji za jadranski turizam ne treba podcijeniti njegovu snagu. Vjerojatno najizloženiji grad turističkim prihodima jest Dubrovnik. Taj isti Dubrovnik uspio je kroz povijest upravo zbog toga što je u svoje vrijeme imao dobro razumijevanje epidemioloških mjera. Kompleks zgrada zvan Lazareti možda je bio važniji čak i od dubrovačkih zidina. Samo 300-tinjak metara od grada karantena je čuvala Dubrovnik kroz stoljeća, a danas primjena najsuvremenijih epidemioloških znanja može podići razinu povjerenja. Ako uz to hrvatski hoteli pokažu da znaju kroz, recimo, posebne nutricionističke planove i virtualno medicinsko savjetovanje turista osiguravati siguran boravak čak i onima koji se kao najugroženije skupine najviše boje zaraze od virusa COVID-19, onda će fantastični rezultati hrvatskih epidemioloških mjera dobiti na težini. Možda ne ove godine, ali već sljedeće sigurno. Ako se uvjeri dijabetičare koji redom pate od visokoga tlaka da im se u jadranskom hotelu kroz prilagođenu mediteransku prehranu, smanjenje stresa i adekvatni fitnes-program može osigurati bolja glikemija, normalizacija krvnoga tlaka, onda će se na svakoga dijabetičara privući i deset zdravih koji će se zbog takvoga pristupa osjećati sigurnije. Osim toga, briga o zdravlju turista u Dalmaciji u godinama koje dolaze može biti adut za dizanje ponude i izvan ljetne sezone. Tko zna, možda epidemija koronavirusa unaprijedi i hrvatski turizam. Ne će biti prvi put u povijesti čovječanstva da kriza ojača.