DR. KEVO: U Jastrebarskom je još za vrijeme Banovine Hrvatske g. 1939. osnovan popravni dom za dječake, koji je raspušten krajem 1941., a skrb o njemu vodile su redovnice družbe Kćeri Božje ljubavi. Isto tako, u Jastrebarskom je u ljeto 1939., u dvorcu obitelji Erdödy, čiji je posljednji vlasnik bio Stjepan IV. Erdödy, osnovan još jedan dječji dom u koji su preseljena djeca iz Osijeka, a djelovao je do kraja kolovoza 1941. Skrb o potonjem domu vodile su slovenske milosrdnice – usmiljenke, tj. Kćeri kršćanske ljubavi sv. Vinka Paulskoga. Nakon što su djeca vraćena u Osijek, u Jastrebarskom je osnovan Dječji dom za djevojčice, odnosno za ratnu siročad iz Bosne čiji su roditelji stradali od četnika. Dakle, to su temeljne činjenice vezane uz osnutak Dječjega doma Jastrebarsko, čije daljnje opstojanje svakako treba sagledavati u kontekstu vremena, odnosno u svjetlu ratnih okolnosti Drugoga svjetskoga rata.
DR. KEVO: O Dječjem domu Jastrebarsko, koji se nakon završetka rata često obilježava i terminom »logor«, možemo govoriti od 1942., što naravno treba sagledavati u kontekstu ratnih okolnosti. Tada se na području NDH-a našlo dosta napuštene djece i siročadi, što se osobito odnosi na vrijeme od sredine 1942., odnosno nakon ofenzive ustaško-njemačkih snaga na Kozaru. Prema raznim podatcima, tada je u logorima Jasenovac i Stara Gradiška te u okolnim selima Mlaka, Jablanac i Uštica ostalo između 10 i 12 tisuća djece do navršenih 12 godina. Međutim, neki drugi podatci spominju i dvadesetak tisuća, uglavnom pravoslavne srpske djece čiji su roditelji stradali u ofenzivi ili su bili otpremljeni na prisilni rad u Treći Reich. Dom je djelovao oko pet mjeseci, odnosno od otprilike sredine srpnja 1942. pa do kraja godine, do kada je većina djece iz Jastrebarskoga bila udomljena u obiteljima.
