DR. KEVO: Svakako da se neke okvirne brojke mogu ponuditi javnosti, međutim potrebna su i daljnja istraživanja u svrhu dodatnoga rasvjetljavanja same problematike. Primjerice, u napisu naslovljenom Spašavanje kozaračke djece godine 1942. Kamilo Brössler, djelatnik Ministarstva udružbe koji je sudjelovao u spašavanju djece, navodi da je u Jastrebarskom te iste godine bilo prihvaćeno, odnosno smješteno oko 3000 djece. S druge strane, Ćiril Petešić navodi da je kroz Dječji dom Jastrebarsko prošlo 3200 do 3400 djece do navršene 14. godine. Iz prethodnih navoda može se otprilike procijeniti o kojem se broju djece radilo, ali opet napominjem da su potrebna i daljnja istraživanja same problematike.
DR. KEVO: Što se tiče brige o djeci u Jastrebarskom, bila je povjerena, kao što sam već spomenuo, slovenskim časnim sestrama – usmiljenkama, kojima je pomagalo dvadesetak sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga iz Zagreba. Međutim, govorimo li o cjelokupnoj brizi o ratom ugroženoj djeci, nesumnjivo je da su u skrbi o spašenoj djeci zajedničkim naporima najviše sudjelovali upravo Caritas Zagrebačke nadbiskupije te Akcija Diane Budisavljević. Naravno, bilo je i sporadične pomoći pristigle iz međunarodnih izvora, ponajprije zahvaljujući naporima Juliusa Schmidlina ml., stalnoga predstavnika Međunarodnoga odbora Crvenoga križa u Zagrebu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata.
