POVJESNIČAR DR. MARIO KEVO: Spašavanje i zbrinjavanje kozaračke djece

Povjesničar dr. Mario Kevo o Dječjem domu u Jastrebarskom u NDH-u

Komunisti se nisu libili egzekucija
Otkuda onda tako jeziva svjedočenja o monstruoznim redovnicama koje su »ubijale djecu krampovima i potom trupla bacala u vapno«, »ubijale djecu toljagama i bacale ih u zahodsku jamu«, »lomile dječje udove trpajući ih u sanduke za pokapanje«, »uklanjale u WC-ima daske da djeca prilikom obavljanja nužde padnu u jame za izmet« i slično, kako to doslovce stoji u dokumentima Komisije za istraživanje zločina okupatora i njihovih pomagača?

DR. KEVO: Nema tu nekoga posebnoga razloga. Radi se o navodima koji se nalaze u zapisima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Međutim, ne zaboravite da su ti zapisi načinjeni nakon završetka rata, pred organima novoga režima, pa je veoma realna mogućnost da su ljudi davali iskaze u skladu s općedruštvenim kretanjima toga doba, dodatno ocrnjujući i optužujući samo kako se ne bi zamjerili novim vlastima. Svi znamo kako su završavali neistomišljenici novoga režima, osobito u neposrednom poraću, kada su komunisti na sve načine nastojali učvrstiti vlast, ne libeći se ni neposrednih egzekucija nad svima onima koji im – kako da to jednostavno kažem – nisu bili po mjeri.

Kako gledate na tako čestu i primamljivu tezu da se Hrvatska treba okrenuti budućnosti jer su kontroverzne povijesne teme uteg hrvatskomu društvu?

DR. KEVO: U potpunosti se slažem s tezom da bi se Hrvatska trebala okrenuti budućnosti, a prošlost, odnosno povijest neka ostane povjesničarima. Međutim, takve se poruke često izgovaraju samo deklarativno jer dobar dio onih koji ih izgovaraju rabe ih tek u dnevnopolitičke svrhe, da ne kažem kako ih često rabe i oni koji o povijesti, o historiografskim istraživanjima uglavnom nemaju nekih posebnih (sa)znanja.