U svjetskoj je kinematografiji u godini dana snimljeno nekoliko filmova u kojima su redatelji prikazali poluautobiografski svoj život, izmijenivši imena likova, i povijesne trenutke koji su utjecali i na njih. Primjerice, »Belfast« Kennetha Branagha, »Vrijeme armagedona« Jamesa Graya i »Fabelmanovi« Stevena Spielberga, koji stiže u kina.
Spielberg je jedan od najboljih redatelja i okušao se u gotovo svim žanrovima. Sada je snimio vrlo osoban film i veoma mu je emotivno pristupio. Osjećaji vode likove u međusobnim odnosima i prema onomu što vole raditi, što im je san kojemu teže kao osobnomu ispunjenju. Ujedno je to film o odrastanju i otkrivanju filma i filmske kamere, snimanju, razvoju filmske tehnike, umjetnosti – metafilmska dimenzija i posveta filmskoj umjetnosti.
A upravo je snimanje filmova mladomu Sammyju otkrilo obiteljsku tajnu te rasvijetlilo odnos između majke Mitzi, koja je bila pijanistica sklona umjetnosti i podupirala sinovljeve snove o filmu, i oca Burta, vrlo uspješnoga tehničkoga znanstvenika, zbog čijega se posla ta šesteročlana obitelj često selila. Ta je tajna ostala trajna bolna rana i odraslomu Sammyju i njegovim trima mlađim sestrama. Zanimljivo je i razdoblje srednje škole. Film je Sammyju uvijek bio i pomoć i utjeha u svim životnim izazovima.
»Fabelmanovi« je ipak predug film, ali s jako dobrim glumcima, odličnom kamerom Janusza Kaminskoga i izvrsnom glazbom Johna Williamsa. Ima već i nagrada i mnogo nominacija, čak pet za Zlatni globus.
