Krajem svibnja ove godine Mario Milovac, istaknuti splitski vjeroučitelj i teolog, postao je poznat i široj javnosti zahvaljujući tjedniku »Nacional«, gdje je oklevetan zbog navodnoga neprimjerenoga govora o pobačaju na satu Vjeronauka, što su prenijeli i drugi mediji. U stvarnosti, toga dana uopće nije držao nastavu u navedenom razredu, kako je detaljno naveo u intervjuu za Bitno.net. Nakon predstavljanja njegove knjige »Drevna igra, nova pravila« u Splitu, uoči početka došašća knjiga je predstavljena i zagrebačkoj publici. Bio je to povod za razgovor o ljepoti i značenju Svete Obitelji u jaslicama te o izazovima s kojima se obitelj suočava u suvremenom svijetu.
Gdje pronaći jaslice
Jaslice se u hrvatskom javnom prostoru, obilježenom konzumerizmom, sve rjeđe susreću, zbog čega je 2022. dječji zbor »Kikići i genijalci« objavio pjesmu »Vratite nam malog Isusa«. U tom kontekstu, sugovornik se osvrnuo na to koliko se često jaslice sa Svetom Obitelji mogu vidjeti na splitskim javnim površinama. »Trgovački centri okićeni su već nakon Svih svetih, što je daleko prerano, ali jaslica ondje nema. Ondje su samo jelke i stošci, a stožac nije kršćanski simbol. Čak ni jelka nije izvorno kršćanska, ali nadograđena je kršćanskom simbolikom. Orašari su došli i u Split, no jaslice su samo u crkvama«, rekao je.
Na pitanje tko uklanja jaslice i zašto, odgovorio je da je to Europska unija učinila na simbolički način kada u Lisabonskom ugovoru nije htjela priznati svoje kršćanske temelje. Uz legitimno priznavanje antike i prosvjetiteljstva, za Europu je kršćanstvo ključno. »Iz grčke filozofije termin bît ušao je u Nicejsko-carigradsko vjerovanje pa je Isus Krist ‘istobitan s Ocem’. Bilo je to priznanje antičkoj filozofiji; to je jedini odlomak u cijelom Vjerovanju koji nije biblijski. Izazivao je kontroverzije, ali kršćanstvo je prihvatilo antiku, ono bez problema može supostojati s dobrim elementima antike. Europska unija nije prepoznala kršćanske korijene Europe i svakomu tko ne prelazi olako preko te činjenice jasno je da se tu ne radi o teoriji urote. Jaslice uklanja politički establišment Europske unije; za to ingerenciju imaju jedino – političari. Uvjeren sam da u Splitu nikomu ne bi smetale jaslice na deset mjesta u gradu, da bi građani čak bili oduševljeni time, da bi to dalo dodatnu vrijednost našemu gradu.«
Tko se boji Krista još
Budući da ljudi nastoje ukloniti one kojih se boje, na pitanje komu to smetaju Dijete Isus, Marija i Josip u štali, sugovornik je odgovorio dubljim promišljanjem. »Ja se jaslica ne bojim. Kršćanstvo je bez obzira na sve probleme i danas globalni vrijednosni igrač, u moralnom smislu. Ako postoje konkurentski svjetonazori, kršćanstvo je sigurno jedna od religija koje im smetaju.
Ne čudi me da neki rade na smanjenju njegova utjecaja. Mali Isus može smetati jedino sekularistima. Primjerice, prije nekoliko godina upriličena je božićna priredba u Italiji u jednoj osnovnoj školi, i to bez Isusa u jaslicama. Međutim, htjeli su zadržati duh Božića – što god to značilo – te, budući da je društvo višekulturno, kako se pripadnici drugih vjera ne bi osjećali uvrijeđeno, Isus je uklonjen. Sam Isus, središte kršćanstva, izostavljen! Sekularisti ne uklanjaju samo Isusa iz jaslica, nego i jaslice s javnih površina pod krinkom religijske neutralnosti države; žele izbaciti iz javnosti sve što miriše na religiju, ne samo kršćanstvo«, pojasnio je teolog. Na pitanje bi li npr. muslimanima smetale jaslice, odgovorio je da još nije upoznao osobu kojoj bi smetale, niti poznaje ikoga tko zna koga takvoga. »Muslimani poznaju Isusa kao vrijednu figuru, smatraju ga prorokom, a Mariju djevicom, tako da ne bi trebalo biti problema. Većina ateista koje poznajem kaže ‘Krist da, Crkva ne’, vide u Isusu nositelja vrijednih ideja. Pravi se razlog krije drugdje«, pojasnio je Milovac.
Dijete Isus i bez riječi govori o obitelji
»Dijete Isus, i kada ništa ne govori, nositelj je ideja. Europa je od Nietzschea nadalje zaratila s kršćanstvom, u njemu vidi slabost. Tako bi neki nihilistički nastrojeni Dioniz, poput onoga na otvorenju Olimpijskih igara, rado propagirao dionizijski element nasuprot Kristu. Možemo vidjeti da je ničeovsko-dionizijski duh oživio u Europi, te bi njegovim pristalicama Krist stvarno mogao smetati. Dijete u štali, iako nište ne govori, ipak govori šutnjom. Govori o obitelji – o tome što je obitelj, ali i o Bogu, budući da se Bog odlučio povjeriti ljudskoj obitelji. Bilo je to veliko povjerenje Boga prema čovjeku, izigrano po tko zna koji put. Čini se da je Bog računao na taj element izigranosti i svejedno se kladio na čovjeka«, rekao je sugovornik.
Jaslice su cjelina iz koje nitko ne smije izostati
U današnjem kontekstu, u kojem se nastoji redefinirati obitelj, pitali smo ga je li jaslička scena nedjeljiva cjelina ili se iz nje ipak netko može izmjestiti i zamijeniti drugim. »Na to pitanje moram odgovoriti iz pozicije kršćanstva jer su jaslice kršćanske. Izvan kršćanstva one ne postoje. Iz jaslica nitko ne može biti izmješten. Ljudsku obitelj Bog je ustanovio u stvaranju čovjeka. Isus, kada su ga pitali o braku, vraća se na Knjigu postanka: ponavlja kako Bog otpočetka stvori muško i žensko. Muškarac napušta svoje roditelje da bi prionuo uz svoju ženu, da bi njih dvoje bili jedno tijelo. To jedno tijelo moguće je ostvariti jedino u savršenoj anatomskoj komplementarnosti; sve su druge kombinacije isključene. Da bi to jedno tijelo funkcioniralo, mora biti duhovno jer čovjek je duh, duša i tijelo, zato je brak sakrament. Obitelj je, dakle, ponajprije zajednica muškarca i žene, kojima je dan Božji blagoslov i prva Božja zapovijed, ‘plodite se i množite’.« To znači, teološki je pojasnio sugovornik, da muškarac i žena nisu tu samo radi sebe samih, nego su slika živoga Boga. »Slika su Trojstva, a Bog je onaj koji daje život. Ako je čovjek slika Božja, treba biti otvoren životu jer davanje života Božji je način postojanja. Čovjek nije izvor života, ali jest Božji suradnik na zemlji«, rekao je.
Bog djeluje transgeneracijski
Posebno se osvrnuo na ulogu rodoslovlja u Bibliji, koja imaju vrlo duboku poruku, kao i na težnju suvremenoga čovjeka da laboratorijski proizvodi život. »Bog nije rekao ‘možete se množiti ako hoćete’, nego je zapovjedio rađanje potomstva. Bog očekuje od čovjeka otvorenost životu. Tu dolaze u pitanje tehnološke inovacije kojima mi ljudi dolazimo blizu premještanju života izvan koordinata ljubavi i odnosa, u laboratorij. Stremimo proizvodnji ljudskoga života. Ako se proizvede umjetna maternica, bit će dovoljno uzeti mušku i žensku spolnu stanicu za stvaranje života. Tu se postavlja pitanje roditeljstva, obitelji i vlasništva nad ljudima.« Pojasnio je kršćansku perspektivu u kojoj nov život nastaje u okviru odnosa muškarca i žene, što je Božji plan za čovjeka. »Nije slučajno što Matejevo evanđelje počinje rodoslovljem. Bog se objavio u rodoslovlju koje seže sve do Krista. Bog djeluje transgeneracijski; mjesto je Božje objave povijest i ljudski odnosi. Poremete li se odnosi između muškarca i žene, pa se kao par pojave dva muškarca ili dvije žene, gubi se ta linija prijenosa života«, rekao je Milovac.
Roditeljstvo je prilika za zaokruživanje životne priče
U razgovoru o obitelji, izronila je i suvremena pojava sustavne promidžbe životnih stilova koji odgađaju ili potpuno isključuju imanje djece, uz to što se takav životni izbor nastoji prikazati jednakovrijednim u odnosu na roditeljstvo. »Malo ću izići iz kršćanstva jer mi se jedna taoistička priča duboko usjekla u pamćenje. Prema njoj, mudrac je izjavio da je nemoguće vratiti dug roditeljima jer odnos nije recipročan; roditelji mnogo više ulažu u djecu nego što djeca mogu uzvratiti, stoga je jedini način da se dug djelomično izbalansira imati vlastitu djecu. Tako se ljubav, koja je primljena od drugih, dalje prenosi u slijedu života«, rekao je Milovac.
»Promicanje života bez djece ne samo da izričito ide protiv kršćanstva i Božje odredbe, nego i protiv istočnjačke mudrosti. Tek uz vlastitu djecu čovjek može zaključiti svoju životnu priču i proći kroz procese pomirenja i razumijevanja. Tek tada može shvatiti postupke vlastitih roditelja; to je prilika i da im oprosti, da na neki način ponovno proživi njihov život. Živimo u svijetu u kojem se zagovara diskontinuitet identiteta, kao da suvremenom društvu nije stalo do cjeline ljudskoga identiteta, što je velika šteta«, istaknuo je.
Dotaknuo se i problema mnogih parova koji ne mogu imati djecu, čiji broj raste, dok se s druge strane promiče život bez djece, uz argumente brige za klimu. »Preko društvenih mreža širi se ideja DINK-a (DINK = eng. ‘double income, no kids’, tj. ‘dvostruki dohodak, bez djece’). Promiče se uživanje mladih parova s dvostrukim dohotkom, putovanja, istraživanje. Pritom nisu trajno isključili rađanje djece, ali trenutačno su orijentirani na drugo, dok vrijeme prolazi. Taj se životni stil selektivno prikazuje; mlade osobe pune života žive lagodno, bez odgovornosti. Djeca jesu velika odgovornost, ali su i prilika za produbljivanje životnih stajališta. Patnja uvijek ide dosta duboko u čovjeka; gdje se muči, tu i spoznaje. Kroz žrtvu rastemo kao ljudi. Putovati je lijepo, ali lako je pritom ostati na površini«, zaključio je sugovornik, uz napomenu da bi trebalo ispitati iskustvo DINK-ova u četrdesetima i pedesetima, jesu li i dalje zadovoljni izborom. »Treba im postaviti pitanje je li imati dijete vrijednost ili nije«, zaključio je.
