Od svih pohoda trojice posljednjih papa Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini u zadnja tri desetljeća samo jedno od mnogobrojnih mjesta na kojima su se slavile svečane papinske mise s narodom do danas okuplja vjernike na euharistijsko zajedništvo. Riječ je o crkvi na otvorenom u Nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici, koje je uređeno za misu beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, slavlje kojim je predsjedao papa Ivan Pavao II. održano prije četvrt stoljeća, u subotu 3. listopada 1998. Tada je Poljski Papa prvi put slavio misu na novom bistričkom kamenom oltaru u crkvi na otvorenom, a s dva ambona prvi se put čitala riječ Božja… No ne i posljednji put. Sve do danas to mjesto obilježeno je mnogim poveznicama na slavlje Stepinčeve beatifikacije, a i do danas Marija Bistrica ima tu povlasticu da okuplja vjernike na misna slavlja.
Događaj koji je prije 25 godina u Mariji Bistrici privukao više od pola milijuna vjernika mnogi još nose u sjećanju. Dok je nekima najdojmljiviji trenutak spuštanja zastora i otkrivanja slike novoga blaženika Stepinca, drugi se prisjećaju rijeke hodočasnika koja je od ranih jutarnjih sati preplavila najveće hrvatsko marijansko svetište. Nekima je u sjećanju i zdušno jednoglasno pjevanje himne »Majko Božja Bistrička« na kraju slavlja… No više je podsjetnika koji danas dozivaju u pamet to velebno slavlje poput papina zapisa u spomenici bistričkoga svetišta, darovane krunice za kip Majke Božje Bistričke… Kada je papa Ivan Pavao II. prvoga listopadskoga vikenda 1998. godine došao na svoje drugo apostolsko putovanje u Hrvatsku, taj je njegov boravak u Glasu Koncila opisan naslovom »S Ivanom Pavlom Drugim tri dana za treće tisućljeće«.
Papa je proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca, mučenika Crkve i jednoga od najvećih hrvatskih crkvenih velikodostojnika. »Blaženi Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnom smislu riječi. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama, koje je podnio: posljednjih je petnaest godina njegova života bilo obilježeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je odvažno izložio vlastiti život radi svjedočenja za evanđelje i za jedinstvo Crkve«, rekao je papa i nastavio: »U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom.«
A kako je uopće izgledalo to velebno slavlje? U tadašnjem Glasu Koncila ostalo je zabilježeno: »Kako se jutarnja magla dizala sa ‘zagorskih bregov’ i iščezavala, tako je mnoštvo hodočasnika sve više izranjalo na vidjelo. Sve je bilo puno od nogometnog igrališta u čijoj je blizini bila smještena bolnica, puna Kalvarija, pa sve do bistričkog groblja. Pristigli su iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine te susjednih zemalja. Zapažen je bio i broj Hrvata iz inozemstva: Njemačke, Austrije, skandinavskih zemalja, Kanade, Amerike i Australije. Brojni transparenti s natpisima mjesta odakle su došli, pozdravi Papi, Stepinčeve slike, zastave i drugi rekviziti odavali su iskreni duh dobrodošlice ‘hodočasniku Evanđelja’.«
Papu Ivana Pavla II. na početku misnoga slavlja pozdravio je tadašnji zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, a obred beatifikacije mučenika kardinala Alojzija Stepinca započeo je zamolbom nadbiskupa Bozanića papi da Stepinca ubroji među blaženike te ukratko opisao život, djelo i smrt budućega blaženika. Ispred svetoga oca i oltara bio je i promicatelj postupka za proglašenje blaženim i svetim kardinala Stepinca prelat dr. Juraj Batelja. Potom su svi ustali, a papa je sa svojega sjedala svečano izgovorio formulu beatifikacije: »Mi, udovoljavajući želji Našega brata, zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.« Stotine pjevača zajedno sa stotinama tisuća vjernika radosno su i svečano nakon papinih riječi zapjevali: »Amen«.
Glas Koncila prenosi atmosferu toga trenutka: »Fanfare su odmah nakon toga intonirale: ‘To sad nebo navješćuje i glas s neba potvrđuje’ iz božićne pjesme ‘Svim na zemlji’. Istodobno je s velike slike blaženog Stepinca na oltaru ‘crkve na otvorenom’, rad akademskog slikara Josipa Biffela iz Zagreba, skinut veo koji ju je do tog trenutka prekrivao te je lik novoga blaženika Katoličke Crkve i ponos hrvatskoga naroda pokazan mnoštvu. Za mnoge je bio veliki znak kada se upravo tog trenutka kada je kardinal Stepinac proglašen blaženim, kroz sumaglicu pojavilo sunce i okupalo zlatnim zrakama bistričko molitveno mnoštvo.«
Obred beatifikacije završen je svečano otpjevanom »Slavom« te zbornom molitvom u kojoj je prvi put spomenut »blaženi Alojzije biskup«. Nastavilo se potom misno slavlje koje je papa Ivan Pavao II. predvodio u koncelebraciji sa sedam kardinala, sedamdesetak biskupa iz brojnih zemalja (Bosne i Hercegovine, Slovenije, Sjedinjenim Američkih Država, Mađarske, Slovačke, Irske, Albanije, Nizozemske, Italije, Španjolske, Bugarske, Rumunjske, Makedonije, Crne Gore, Austrije, Češke) te više od tisuću svećenika. I cjelokupna je liturgija bila usredotočena na život i lik novoga blaženika Stepinca. Molitveni obrasci toga slavlja pripadali su slavlju mučenika. Biblijski su tekstovi također naglašavali mučeništvo, utjehu koja dolazi od Boga i čistoću savjesti koja svoje korijene pušta u pouzdanje u Boga.
Na kraju misnoga slavlja papa Ivan Pavao II. otišao je u bistričku baziliku, gdje se zaustavio u kratkoj molitvi, a nakon toga se potpisao u buduću spomenicu toga najvećega hrvatskoga marijanskoga svetišta. Svim tim događajima iz blizine je svjedočio tadašnji bistrički župnik mons. Lovro Cindori, koji je papi Ivanu Pavlu II. darovao veliko licitarsko srce.
