SPOMEN NA KRVAVI USKRS Uzor iz Domovinskoga rata iz očišta njegove obitelji

Obitelj Jović: Supružnici Ankica i Tomislav te djeca Josip, Mario i Lea

U noviju hrvatsku povijest velikim slovima upisan je »krvavi Uskrs«, dan na koji su prije 33 godine srpski agresor i vojska JNA napali hrvatske redarstvenike na Plitvicama. Ubijen je Josip Jović, točno na Uskrs, koji je za hrvatsku slobodu bio ujedno Veliki petak. Brojni hrvatski mladići položili su život za svoj narod, za njegovu slobodu i za njegovo uskrsnuće.

»Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje«, napomenuo je Tomislav Jović, mlađi brat prve žrtve obrambenoga Domovinskoga rata Josipa Jovića. »Josip je simbol teške muke kroz koju je Hrvatska prošla na putu do svoje slobode i samostalnosti«, svjedoči u svojem sjećanju njegov mlađi brat Tomislav, koji je tada imao 14 godina, a Josip je bio dvadesetdvogodišnjak kada je ubijen iz zasjede.

Bez Velikoga petka nema Uskrsa

»On i svi njegovi suborci te ostali poginuli hrvatski branitelji i civili zaslužili su da njihova imena budu upisana u vječnost i trajni spomen hrvatskoga naroda«, navodi Tomislav. Ubojstvo hrvatskoga redarstvenika Josipa Jovića 31. ožujka 1991. na Plitvicama početak je masovnih ubojstava, razaranja i progona hrvatskoga naroda, premda je i prije u Pakracu bilo srpskih oružanih napada.

»Bez Velikoga petka nema Uskrsa. Tako i mi kao svaka kršćanaka obitelj Veliki tjedan provodimo u zajedništvu i molitvi te promišljanju o dobru koje nam nakon patnje dolazi«

Tomislav Jović dalje navodi da je njegov brat Josip duboko urezan i u srca svih svojih bližnjih, obitelji, a i cijeloga hrvatskoga naroda. »Iako je bio mlad, sve nas je svojom hrabrošću zadužio. Svojim primjerom dao je poticaj na žrtvu za svoj narod, za drugoga. On je umro za nas i za našu slobodu, a mi na njegov spomen živimo, stvaramo i slavimo život.«

Tomislav ističe da izgradnja i otvaranje Memorijalnoga centra Josipa Jovića daje nadu da žrtva u Josipovu liku nikad ne će biti zaboravljena jer oživljuje uspomenu na te dane kad se branila i stvarala sloboda. Kroz taj projekt i mlađe se generacije uče i upoznaju, posebice djeca školske dobi, s junacima koji su svoje živote dali za slobodu i samostalnu Republiku Hrvatsku. »To je primjer i poziv svakomu pojedincu koliko je važna žrtva za domovinu i za slobodu, za drugoga. Jer bez Velikoga petka nema Uskrsa. Tako i mi kao svaka kršćanaka obitelj Veliki tjedan provodimo u zajedništvu i molitvi te promišljanju o dobru koje nam nakon patnje dolazi. Za najveći kršćanski blagdan uz molitvu redovito idemo na mise, obrede, ispovijedi. Nastojimo se očistiti od grijeha i otvoriti vrata svojega srca uskrsnulomu Kristu da nas vodi i čuva dalje na našem životnom putu.«