Sveti Ivan od Križa kao mistični naučitelj bez sumnje je najveći autoritet u Crkvi kad su u pitanju mistična iskustva i mistični fenomeni. U svojim djelima on daje odgovor na pitanja koje mjesto i cilj imaju te pojave u mističnom i duhovnom životu, koja je njihova vrijednost i kakvo stajalište treba zauzeti. U njegovim spisima nema govora o svim mogućim mističnim pojavama i ne opisuje ih na način kako o njima pripovijeda npr. sv. Terezija Avilska. Zaustavlja se na nekima od njih jer mu govor o njima služi da istakne teologalne krjeposti vjeru, nadu i ljubav, kao jedino prikladno sredstvo da se stigne do cilja duhovnoga hoda, koji se sastoji od savršenoga sjedinjenja s Bogom. U tom hodu prema cilju fenomeni su potpuno sekundarni, sporedni za duhovni napredak. Štoviše, mogu biti smetnja, kočnica na tom putu. Stoga Ivan od Križa ističe da je najbolje prema njima zauzeti stajalište odricanja i distanciranosti.
Neki misle da je takvo, naizgled sasvim negativno, stajalište prema izvanrednim mističnim pojavama uvjetovano ambijentom i vremenom u kojem je svetac živio. Naime Španjolska XVI. stoljeća obilovala je izvanrednim mističnim i paramističnim pojavama. Mnogi su bili navezani na slične pojave jer su one za mnoge bili očiti znakovi svetosti i Božje naklonosti, stoga se za njima nezasitno čeznulo. Zablude i skretanja osobito su bili prisutni u andaluških alumbradosa (prosvijetljeni), koji su se, za razliku od suvremenika u Kastilji, gotovo sveli na heretičku sektu. Duhovna klima u Baezi i okolici kad u taj grad dolazi Ivan od Križa i počinje pisati »Uspon na goru Karmel« opterećena je paramističnim pojavama. U tom gradu koji je od Svetoga oficija smatran »matricom alumbradosa« entuzijazam je dovodio do ekstremnih pretjerivanja i bolesnih traženja izvanrednih fenomena poput ushita, ekstaza i drugih spektakularnih pojava, sve do obezvrjeđivanja i isključenja usmene molitve. Ivan je dobro poznavao grupe alumbradosa i u Jaénu, Úbedi i Cordobi te je imao nakanu iskorijeniti njihova zastranjenja, ali iznad svega ušutkati pseudomisticizam za koji su oni mislili da je autentično mistično iskustvo.
Unatoč tomu, Ivanova pozicija glede mističnih fenomena nije uvjetovana ambijentom, nego je religiozni ambijent u kojem je živio bio samo jedan od povoda pisanja o mističnim fenomenima, a stajalište koje on zauzima i zahtijeva prema njima zahtjev je njegova nauka.
