Ponovno se u danima Europskoga nogometnoga prvenstva »za istim stolom« susreću najrazličitiji profili ljudi – od onih kojima je utakmica hrvatske nogometne reprezentacije »najvažnija sporedna stvar na svijetu« do onih kojima je nogometna utakmica tek još jedna prigoda za zabavu i druženje s prijateljima i obitelji. No u skupinu revnih pratitelja aktualnoga nogometnoga prvenstva valja ubrojiti i mlade – djecu i tinejdžere – koji u hrvatskim nogometašima vide uzore koje valja slijediti.
Materijalizam koji ne može izgrađivati mlade
Sugovornik Glasa Koncila športski pedagog Leonard Mesarić, koji je i sam donedavno bio profesionalni nogometaš, smatra da zadatak profesionalnih nogometaša nije samo u ostvarenju pobjeda na velikim natjecanjima. Osim što oni brane boje svoje nacije, važno je i da pred tolikim reflektorima i kamerama oni svjedoče i zdrave vrjednote, jer upravo u tom aspektu imaju golem utjecaj na mlade.
»Moje osobno i profesionalno iskustvo u svijetu profesionalnoga športa govori da su mnogi mladi ljudi privučeni nogometom jer smatraju da je to put koji će im donijeti brzu materijalnu korist. Jasno, u tome ne mogu generalizirati i reći da su svi mladi takvi. Problem je i što mladi športaši, već od dječje dobi, znaju koliko ‘košta’ pojedini nogometaš – kakav ugovor ima Lionel Messi, kolike su plaće nogometaša u hrvatskim klubovima. Šport sam po sebi – kao i umjetnost – nosi vrjednote koje mogu oplemenjivati i izgrađivati društvo. S prodorom materijalizma nameću se ‘vrjednote’ koje su sve samo ne na izgradnju mladih i društva«, tumači Mesarić te upozorava da se »teret profesionalizacije« nogometa danas spušta na sve »niže razine«. Primjer takve profesionalizacije koja oduzima športu ljepotu igre jesu i različiti ugovori koje mladi nogometaši i drugi športaši potpisuju u sve ranijoj dobi.
Važno je govoriti o vrijednosti zajedništva
»Ako na takve terete pogledamo vjerničkim očima, možemo zaključiti da nogometaši i drugi profesionalni športaši imaju puno veću odgovornost pred mladima koji ih prate nego što to možemo prvotno zamisliti. Naime, Bog im je dao velike talente, ali to znači i da se od njih puno više traži. To je i svojevrsni put svetosti na koji su pozvani zapravo svi poznati športaši«, napominje sugovornik i dodaje: »Zato su i važne dobre poruke koje u javnost šalju naši nogometaši, kao što je vrijednost zajedništva. Uspjesi koje je na zadnjih nekoliko velikih natjecanja ostvarila hrvatska nogometna reprezentacija gotovo su neshvatljivi. Međutim, ne možemo uvijek očekivati da će se takvi uspjesi događati u kontinuitetu i zato naši nogometaši ne zaslužuju omalovažavanja, vrijeđanja, pa i psovke koje često uslijede nakon nekoga njihova poraza.«
Zašto malo nakon uspjeha uslijede – podjele?
Složio se i s tezom da ni jedan političar ili neka druga utjecajna figura u javnom prostoru u Hrvatskoj nije uspjela okupiti toliki broj građana u entuzijazmu koji donosi hrvatska nogometna reprezentacija. No upozorio je i na drugu stranu medalje. »Sve što naši nogometaši govore u javnosti i što ima prizvuk povezanosti s vjerom, često se negativno dočekuje, a problem je i što zajedništvo koje oni promiču i svjedoče u našem društvu ne uspijeva zaživjeti na duge staze. Ono je prisutno samo u vrijeme prvenstva i velikih uspjeha, a mjesec-dva nakon toga zajedništvo i povezanost splasnu. I to je jedno od pitanja o kojima trebamo promišljati. Zašto nakon uspjeha uslijede naše tipične podjele – Dinamo protiv Hajduka, sjever protiv juga i druge?«
Igre na sreću i kocka opasno ugrožavaju svijet športa
Potpitanje na koje mladi športaši teško odgovaraju
U radu s mladim športašima Mesarić se gotovo svakodnevno susreće s onim što oni vide kao svoje životne ciljeve. Mnogi od njih, svjedoči sugovornik, među svojim glavnim ciljevima redovito ističu želju da budu uspješni. No na pitanje što doista znači biti uspješan ne znaju uvijek precizno odgovoriti.
»Tek jedan manji postotak mladih uspijeva ostati u profesionalnom športu, premda mnogi od njih u svijet športa ulaze s idejom da će jednoga dana biti poznati nogometaši. U mnogih mladih koji se ne realiziraju kao profesionalni športaši javljaju se različite napetosti. U svakodnevnim kontaktima s njima pokušavam im dati drugačiju perspektivu. Tu mi pomaže i ono do čega osobno držim kao vjernik – a to je da smo svi u Božjoj perspektivi originali, da smo jednako vrijedni i da nas u kvaliteti pred Bogom ne određuje pobjeda u utakmici ili težina profesionalnoga ugovora. Zbog pritiska profesionalizma mnogi su mladi u športu suočeni s problemom preispitivanja vlastite vrijednosti«, pojašnjava Mesarić.
Duhovna izgrađenost i trpljenje tijekom ozljeda
Osobito su različitim kušnjama izloženi mlađi profesionalni športaši koji se osim profesionalnih izazova već u dobi od 17 ili 18 godina moraju naučiti nositi i s odnosom s medijima, ali i ponudama koje im donose novac i javna prepoznatljivost. »Ta je skupina mladih, ali i profesionalni športaši općenito, izložena brojnim kušnjama koje su, da se slikovito izrazim, za njih gusto minsko polje. U svakom trenutku mogu učiniti nesmotren korak koji ih može odvojiti od normalnosti«, pojašnjava Mesarić.
Jedan od najdramatičnijih aspekata života profesionalnoga športaša svakako su ozljede. No i u razdoblju ozljede duhovna izgrađenost športaša jedan je od ključeva otpornosti. »Moje je područje športska pedagogija pa ne mogu izlaziti iz svojih okvira i ulaziti, primjerice, u područje športske psihologije i načine na koje ona radi sa športašima. Međutim, iz osobnoga iskustva mogu posvjedočiti da športaši koji su duhovno izgrađeni, koji su u vjeri, u vrijeme ozljede lakše pronalaze smisao i samopouzdanje. Oni su općenito strpljiviji, ne traže brza rješenja. Jer duhovna izgrađenost lakše odgovara na neka naša temeljna pitanja – ona o smislu, egzistenciji i trpljenju«, zaključio je Mesarić.
