Suvremeno zapadnjačko shvaćanje životnih vrijednosti na prvo mjesto stavlja sreću, a biti sretan vjerojatno je jedan od važnijih životnih ciljeva većine ljudi. U skladu s tim ljudi većinom misle da bi bili sretniji kad bi se samo riješili financijskih teškoća, pronašli životnoga partnera, osnovali obitelj, dobili dijete, kada bi dijete bilo uspješno i zdravo, našli dobroga prijatelja, imali više slobodnoga vremena… i tako u nedogled. No kada bi se sve to tako i dogodilo, nitko ne može jamčiti da bi osoba uistinu bila sretnija i da bi taj osjećaj potrajao u nedogled. O sreći se govori na brojne načine i često se čuju izjave poput: »Tražim sreću… Tražim ono što me čini sretnim.« No sreća nije nešto što se pronalazi niti postoji mjesto gdje bi je se moglo pronaći. Ona nije odredište, nego je rezultat stvaranja vlastite sreće usmjeren na emocije, bolju kvalitetu života, veće zadovoljstvo životom i opću dobrobit.
Sreća je osjećaj, a ne samo emocija koja se često poistovjećuje s radošću. Sreća je stanje uma u odnosu na okolinu koja okružuje pojedinca, koja osnažuje osobu s velikom dozom pozitivnih emocija, konstruktivnih misli, zadovoljstvom, užitkom i zdravim suočavanjima s teškim vremenima.
Živjeti sretan život kreativan je proces. Osoba koja ju traži, istinsku sreću i »stvara«. To je nusprodukt dobrobiti; autentična je sreća nusprodukt psihološke dobrobiti, eudaimoničnoga blagostanja, životnoga zadovoljstva, ispunjenosti i osobnoga rasta. Stoga, važno je težiti dobrobiti, psihološkoj dobrobiti, a ne sreći.
Psihološka dobrobit nije isključivo odsutnost psihičke bolesti. To je s jedne strane unutarnja i mentalna te s druge strane vanjska i fizička stvarnost koja uključuje izbjegavanje boli, prilagodljivo ponašanje, kvalitetno funkcioniranje, ostvarenje vlastitih potencijala, pozitivne i ugodne osjećaje, prikladne društvene aspekte, osobni rast i smisao života.
Činitelji koji pridonose sreći, zadovoljstvu životom i većoj kvaliteti života pozitivne su emocije (koliko osoba često doživljava ugodne i pozitivne emocije poput radosti i osjećaja zadovoljstva), koliko se tko osjeća angažiranim u odnosima s ljudima, aktivnostima i iskustvima koje ima u tim odnosima, kakva je snaga i kvaliteta tih odnosa koji čine da se tko osjeća dobro i zadovoljno, kako se osoba povezuje sa svijetom, kako pronalazi smisao i koliko razvija široku viziju da živi ispunjen život te koliko snažno tko osjeća da je ponosan što je postigao nešto vrijedno i važno u životu.
O čemu ovisi tko će biti sretan? I tko su sretni ljudi? Odgovor nije jednoznačan. Financijski uspjeh zasigurno ne jamči trajnu sreću. Ljudi se jednostavno prilagode promjeni okolnosti. Bogatstvo je poput zdravlja: njegov izraziti nedostatak osobu čini izrazito nesretnom (isto kao i bilo što drugo za čim osoba žudi), no to što ga osoba posjeduje ne jamči sreću. Izražavanje zahvalnosti »tjera« neugodne emocije i povećava one pozitivne. To je možda jedan od jednostavnijih načina koji pridonose osjećaju sreće. Izražavanje zahvalnosti znači biti zahvalan za stvari koje drugi ljudi čine, a koje osobi na neki način pomažu ili jednostavno donose zadovoljstvo. To je aktivno priznavanje truda koji su drugi uložili. Zahvaljivanje nekomu na učinjenu dobru djelu potiče tu osobu da ponovi dobro djelo i čak potiče osobnu motivaciju da se učini isto.
Svatko je imao određena razočaranja u životu i svatko je patio na neki način tijekom svojega odrastanja, a borba s teškim vremenima i izlazak iz njih sastavni je dio ljudskoga postojanja. No njegovanje optimizma slično je njegovanju nade i težnji da se učini sve što je potrebno da se smanji osobna patnja u iščekivanju boljega sutra. To je jednostavno borba za bolju budućnost. Neprijatelj realističnoga optimizma je pretjerivanje. Pretjerano razmišljanje može pridonijeti rastu pesimizma i osobu gura na sklizak teren poput gubitka nade, stavljajući nepotrebno u fokus negativne aspekte života. A time često i onemogućava stvarni uvid u problem, zamagljujući pozitivne ishode. Onaj tko želi postati i ostati zadovoljna osoba ne smije negirati ili ignorirati negativne emocije. Suočavanje s negativnim emocijama i događajima može pomoći u izgradnji otpornosti. Nositi se s »negativnošću« na zdrav način ključ je za održavanje sretnoga života. Negativna iskustva mogu dovesti do stalne zaokupljenosti negativnim mislima, što smanjuje zadovoljstvo životom. Međutim, konstruktivno reguliranje emocija i opraštanje pridonose poboljšanju zadovoljstva životom. Koliko god je pesimistično sagledavanje »opasno«, toliko je i »opasan« pretjerano optimističan pogled na problem, situaciju i život u cijelosti. Nošenje s negativnošću na zdrav način ključ je za održavanje sretnoga života.
Društveni su odnosi jedan od aspekata života koji se najčešće uzimaju zdravo za gotovo. Osobno mentalno blagostanje izravno je povezano s društvenom intimnošću. Ljudska vrsta raste i razvija se u društvu, a ne u izolaciji. Zdravi i kvalitetni odnosi s drugim ljudima pridonose ublažavanju stresa, olakšavaju nošenje sa životnim nedaćama i izazovima, ublažavaju osjećaj usamljenosti. A osobno ulaganje u izgradnju društvenih veza izvor je istinske sreće.
Bivanje u poslovima i u slobodnim aktivnostima, i to na način da je osoba u stanju intenzivne koncentracije, osjećaja zadovoljstva, osjećaja bezvremenosti i jedinstva misli i aktivnosti koje rade proizvode osjećaj sreće i pridonose psihološkoj dobrobiti. Taj doživljaj zanesenosti i bivanja u »zoni« ide ruku pod ruku s nizom poželjnih raspoloženja poput osjećaja radosti i ugode, što čini život pogodnim i prijemčivim za sreću.
Raspon je ljudske pažnje ograničen; mozak »bira« na što će se usmjeriti, a što će zanemariti. Većina stvari i situacija se zanemari osim ako ne odvuku pozornost, odnosno ako su osobi važni. No namjerno usmjeravanje pozornosti na stvari koje osobu okružuju, a ne njihovo puko prihvaćanje osigurava bivanje u trenutku, sad i ovdje. Usmjeravanje pozornosti na ono što je lijepo, oku i uhu ugodno, cijenjenje ljepote način je na koji se mogu prigrliti ugodni trenutci. Ako osoba osjeća da je svijet sumorno mjesto i da korača teškim stazama života, traženje dokaza koji bi potvrdili navedenu tvrdnju zasigurno ne će pridonijeti blagostanju. Blagostanju i sreći može pridonijeti upravo traženje svih onih »dokaza« protuteže jer je život upravo i satkan od dobrih i manje dobrih stvari i događaja. Pa i kad je teško, valja priznati da je život u svojoj biti lijep.
Posjedovanje i njegovanje društvenoga, duhovnoga, religijskoga sustava vjerovanja zasigurno pridonosi blagostanju i općoj dobrobiti, a brojne su studije pokazale da su praktični vjernici u pravilu sretniji i bolje se suočavaju sa životnim krizama. Biti dio nečega većega od samoga sebe, imanje osobne svrhe i životne vizije te ulaganje vremena u znatne aktivnosti povećava šanse da osoba bude sretnija u životu, ima kvalitetniji i svrhovitiji životni put.
Iako izreka: »U zdravu tijelu zdrav duh« zvuči kao klišej, brojna istraživanja podupiru tu tezu. Vježbanje i bivanje u prirodi jedni su od načina borbe protiv depresije i anksioznosti, pridonoseći time većemu osjećaju sreće i zadovoljstva.
Uz eudaimoniju (smislen život) i hedoniju (kratkoročno zadovoljstvo) treći ključni aspekt dobra života psihološko je bogatstvo. Psihološki bogat život sačinjen je od brojnih iskustava i trenutaka koji mijenjaju perspektivu, zbog čega stvari postaju zanimljive i raznolike. Ta iskustva često dolaze iz upoznavanja novih ljudi, putovanja, nekih drugih velikih događaja koji mijenjaju perspektive i slično. Ona ne samo da pomažu u novim odnosima, nego također omogućavaju stvaranje novih načina razmišljanja i drugačijih sagledavanja situacije te bogatiji mentalni život. Psihološko bogatstvo uključuje otvoren, znatiželjan, istraživački i holistički um koji je spreman prihvatiti novosti u svijetu. Onaj tko u situacijama dosade radi promjene, tko preuzima umjerene rizike i sklon je istraživati svijet i nova iskustva, onaj tko postavlja pitanja kako bi saznao više, onaj tko je spreman izići iz svoje sigurne i udobne zone ima i veće šanse razviti psihološko bogatstvo, a time i obogatiti svoj cjelokupni život.
Poanta je života u tome koliko je komu potrebno kako bi shvatio da bez hrabrosti nema života. Osoba može puno toga znati, imati najbolje namjere, donositi najbolje odluke, ali teško je očekivati da će bilo što promijeniti ako stoji na jednom mjestu, na svom poznatom teritoriju, u svojoj osobnoj udobnosti, čekajući novi dan, novi tjedan, novu godinu. To je isproban recept za životarenje i čekanje da život jednostavno prođe, a sva ona zadovoljstva koja su se mogla dogoditi ostaju neiskušana. Nova godina ne donosi promjene, promjene donosi osoba sama. Svi strahovi, sumnje, neizvjesnosti, boli i razočaranja postoje s razlogom, i to s razlogom da osoba iz njih nešto nauči, da ju potaknu na promjenu, da uzme uzde vlastitoga života, zakormilari svojim oceanom blagostanja i odveze se do željenoga osjećaja sreće.
Stoga za sreću, blagostanje i dobrobit treba odlučiti kakva tko osoba želi biti, kakav trag želi ostaviti i onda to učiniti, a svoga najvećega neprijatelja strah pretvoriti u saveznika, jer je ovladavanje strahom ovladavanje sobom, što je ključ ne samo za ostvarenje kvalitetnih odnosa s drugima, nego i za boljitak u životu. Svatko u sebi ima dovoljno hrabrosti, kao što ima i dovoljno strpljivosti, odlučnosti, samouvjerenosti i dosljednosti, no pitanje je odluke, želi li osoba biti takva ili će stajati na mjestu, maštajući o nekom sretnijem i boljem životu. Svaki dan, pa i ovaj današnji, sastavni je dio života i valja ga učiniti točno onakvim kakvim osoba želi da mu izgledaju svi sljedeći dani u životu.
