Otprilike šest stotina godina stara je ukrašena pisanica pronađena na arheološkom lokalitetu Gudovac – Gradina u blizini Bjelovara. Kada su arheolozi tamošnjega gradskoga muzeja i Instituta za arheologiju iz Zagreba u grumenu zemlje 2003. godine našli gotovo 150 komadića obojene ljuske jajeta, bilo je to veliko iznenađenje. Kasnija su istraživanja i restauratorski nalazi potvrdili da je riječ o pisanici datiranoj u drugu polovicu 15. stoljeća. Trenutačno najstarije ukrašeno jaje u Hrvatskoj kao simbol života, a onda posredno i Uskrsa, pronađeno je na zemljištu magistra Petra koji je bio vicepronotor kraljevine Slavonije te vikar zagrebačkoga biskupa i upravitelja biskupskih posjeda te je bio visoko pozicioniran na ugarskom dvoru kralja Matije Korvina.
Arheolog iz bjelovarskoga muzeja dr. Goran Jakovljević ispripovjedio je kako je došlo do pronalaska. »Pisanica je nađena na srednjovjekovnom lokalitetu, u potpuno zatvorenom arheološkom sloju, na dnu nekadašnjega obrambenoga opkopa utvrde, pa s velikom sigurnošću možemo reći da je ta pisanica nastala u vrijeme vladavine kralja Matije Korvina. Istraživanjima smo došli do podataka da se na mjestu pronalaska gudovačke pisanice nalazila drvena prostorija, dijelom ukopana na čvrstom tlu, a dijelom u jarku. Pretpostavljamo da je ta prostorija bila kuhinja jer smo u njoj našli mnogo keramičkoga materijala, lonaca, kuhača, tava, noževa.«
Da je pisanica – iako razlomljena u više od stotinu dijelova – uspjela biti očuvana, pravo je čudo, a arheolog dr. Jakovljević kaže da treba zahvaliti sastavu zemlje. To je močvarna glina i sve što je pod njom hermetički je zatvoreno pa nema pristupa zraku. »Zaista je rijetkost da se pronađe takav predmet. Našli smo još ljudski jaja, no samo jednu pisanicu. Budući da je tek manji dio lokaliteta istražen, moguće je da će se pronaći još pisanica«, kaže voditelj arheoloških istraživanja. Pisanica je danas izložena u Gradskom muzeju u Bjelovaru, a moglo ju se posljednjih godina vidjeti i na više izložaba u Hrvatskoj.
Njezin otkrivač dr. Jakovljević napominje da je gudovečka pisanica važna zbog dva aspekta: arheološkoga i etnografskoga. »Nalaz je po sebi raritet, ali je važan i s etnografskoga aspekta. Naša tradicija bojenja jaja i izrade pisanica vezana je uz kolektivno narodno sjećanje koje se može pratiti od 18. stoljeća nadalje, a pronalaskom ove pisanice tu tradiciju vraćamo mnogo dalje u prošlost.«
Nakon pronalaska dijelova razlomljene pisanice uslijedio je novi zahtjevan proces njezine restauracije, a tu je posao odradio Mihael Golubić iz Hrvatskoga restauratorskoga zavoda. On je pisanicu na restauriranje dobio iz Instituta za arheologiju u Zagrebu. Na upit kako je pisanica došla u njegove ruke i koliko je bio zahtjevan proces sastaviti 146 komada pisanice u cjelinu odgovorio je: »Kolege su pokušavali pronaći gdje bi bilo moguće restaurirati pisanicu, no svi koje su pitali smatrali su da je to nemoguće. Pogled na grudu stvrdnutoga blata s masom malenih smrvljenih ulomaka doista nije obećavao, no prihvatio sam posao restauriranja jer je to mogao biti potencijalno vrlo važan i najstariji primjer pisanice uopće i jer volim izazove«, kazao je restaurator Golubić o jajetu čija je ljuska bila u dobrom stanju, ali je bila fragmentirana.
Uslijedili su zahtjevni koraci kako bi pisanica dobila današnji izgled, a najprije je trebalo otopiti fini mulj u destiliranoj vodi te spojiti ulomke prema oslikanu motivu i obliku lomova na bridovima ulomaka. »Izradili smo jaje od plastike na koje su na kraju pričvršćeni spojeni ulomci. Zbog rijetkosti takva nalaza nisam uspio naći gotovo ništa u literaturi. Radovi su trajali dosta dugo. Nakon sat-dva gledanja u ulomke čovjek se zamori i više ništa ne može pronaći pa je najbolje malo pauzirati i raditi nešto drugo dok se opet ne počne tražiti spojeve ulomaka. Kad se zbroje konkretni radni sati, vjerojatno mi je trebalo oko mjesec dana, a sve je, uz radove na drugim predmetima, trajalo oko tri mjeseca«, kazao je Golubić, koji zbog nedostatka velikoga dijela površine ljuske jajeta nije mogao pisanicu vratiti u izvorno stanje. No predmet je konzerviran i zaštićen od daljnjega propadanja.
Otkriva nam i kojom je tehnikom ukrašena pisanica iz 15. stoljeća. »Za ukrašavanje je primijenjena tehnika crtanja s voskom i kuhanja u ljuskama crvenoga luka, koja se u nas u narodu primjenjivala od pamtivijeka, a primjenjuje se i dandanas. U posudici se otopi vosak i komadom žice nacrta na jajetu željeni ukras. Kuha se zajedno s ljuskama crvenoga luka i u 15-ak minuta proključala voda poprimi tamnocrvenu boju koja iz vode prijeđe na ljusku jajeta. Svi dijelovi koji su tretirani voskom izolirani su i na tim mjestima ostane prirodna boja ljuske, a ostatak poprimi lijepu smeđe-crvenkastu boju«, kazao je restaurator Golubić.
