SRPSKI ZLOČINI G. 1991. NA SLATINSKOM PODRUČJU (4) Među okrivljenima obiteljski ljudi, otčevi malene djece

Pobunjeni su Srbi od 200 kuća i gospodarskih objekata u Balincima, Četekovcu i Čojlugu porušili i popalili njih 59
Nizanka donosi kronologiju i opise zločina srpskih paravojnih postrojba na slatinskom području u Balincima, Četekovcu i Čojlugu 4. rujna 1991. te Voćinu, Humu i okolici od sredine srpnja do sredine prosinca 1991., kao i popise žrtava i osumnjičenih za zločine prema knjizi dr. Miljenka Brekala »Slatinska kronika Domovinskoga rata«.

Okružno državno odvjetništvo u Osijeku teretilo je ukupno pedeset i pet optuženika, pripadnika tzv. Papučkoga odreda, da su u napadu na sela Balince, Četekovac i Čojlug počinili kazneno djelo ratnoga zločina protiv civilnoga stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ-a RH i dr. Među dvadeset i šest okrivljenih, čije su optužnice ostale na snazi i nakon obustave kaznenoga postupka, bili su i oženjeni, obiteljski ljudi i otčevi malene djece, što se vidi iz nastavka popisa. 

Na popisu optuženih i dvojica braće

»17. okrivljeni Dušan Romić, sin Milana i Bosiljke rođene Ilić, rođen 15. srpnja 1950. godine u Osijeku, Republika Hrvatska, s posljednjim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u Balincima kbr. 14, općina Podravska Slatina, Srbin…, oženjen, nepoznatoga boravišta – u bijegu« (Miljenko Brekalo, »Slatinska kronika Domovinskoga rata«, »Svjetla grada«, Osijek, 2017., str. 285.).

»18. okrivljeni Dušan Uglješić, sin Blagoja i Vidosave rođene Jorgić, rođen 15. veljače 1958. godine u Kometniku-Zubići, općina Podravska Slatina, Republika Hrvatska, s posljednjim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u Kometniku kbr. 119, Srbin…, nepoznatoga boravišta – u bijegu;

Ispod mosta skrivala se skupina uplašenih seljaka, koje je Zoran Miščević istjerao i natjerao da mu budu »živi štit« do gostionice u Četekovcu.

19. okrivljeni Dušan Veselinović, sin Marka i Jelke rođene Ivanković, rođen 8. veljače 1955. godine u Balincima, općina Podravska Slatina, Republika Hrvatska, s posljednjim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u Balincima kbr. 55, Srbin…, nepoznatoga boravišta – u bijegu;

20. okrivljeni Marko Veselinović, sin Jovana i Save rođene Veselinović, rođen 13. ožujka 1933. godine u Golubiću, općina Obrovac, Republika Hrvatska, s posljednjim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u Balincima kbr. 59, općina Podravska Slatina, Srbin…, oženjen, nepoznatoga boravišta – u bijegu« (str. 286.).

»21. okrivljeni Dragoslav Munčić, sin Svetozara i Ruže rođene Jorgić, rođen 9. lipnja 1966. godine u Voćinu, Republika Hrvatska, s posljednjim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u Voćinu…, nepoznatoga boravišta – u bijegu;

22. okrivljeni Slavko Dragičević, sin Miloša i Boje rođene Šonja, rođen 22. rujna 1959. godine u Balincima, općina Podravska Slatina, s posljednjim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u Balincima kbr. 41, Srbin…,oženjen, nepoznatoga boravišta – u bijegu« (str. 286.-287.)

»23. okrivljeni Drago Topolović, sin Mileta i Anđe rođene Predojević, rođen 27. kolovoza 1968. godine u Podravskoj Slatini, Republika Hrvatska, s posljednjim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u Petrovcu kbr. 169, općina Podravska Slatina, Srbin…, nepoznatoga boravišta – u bijegu« (str. 287.).

Nije zgorega zamijetiti da se na popisu okrivljenih nalaze i dvojica braće:

»24. okrivljeni Božo Švonja, sin Nikole i Mare rođene Veselinović, rođen 2. siječnja 1956. godine u Krupi, općina Obrovac, Republika Hrvatska, s posljednjim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u Balincima kbr. 65, općina Podravska Slatina, Srbin…, nepoznatoga boravišta – u bijegu…

25. okrivljeni Mile Švonja, sin Nikole i Mare rođene Veselinović, rođen 19. travnja 1949. godine u Krupi, općina Obrovac, Republika Hrvatska, s posljednjim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u Balincima kbr. 65, općina Podravska Slatina, Srbin…, nepoznatoga boravišta – u bijegu« (str. 288.).

»26. okrivljeni Dragoslav Bukvić, sin Jove i Ljube rođene Poznić, rođen 15. travnja 1947. godine u Slatinskom Drenovcu, općina Orahovica, Republika Hrvatska, s posljednjim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u Osijeku, Vijenac Borisa Kidriča 74, nepoznatog boravišta – u bijegu« (str. 289.).

»Sve dok mu se lubanja nije raspala…«

Dr. Brekalo je temeljem svjedočenja preživjelih detaljno opisao zločine, od kojih treba spomenuti barem neke kako bi se vidjeli njihovi razmjeri i okrutnost:

»Tijekom utvrđivanja činjeničnoga stanja, odnosno kaznene odgovornosti navedenih srpskih terorista, svjedoci su za određene teroriste expressis verbis naveli da su počinili određena ubojstva i precizno ih opisali.

Hrvate i pripadnike drugih nacionalnosti u Balincima klali su i ubijali: Slobodan Bosanac, Miladin Milnović, Goran Mihajlov, Milenko Matić, a Zoran Miščević bio je najkrvoločniji, i njemu se pripisuje najveći broj ubojstava, dok su svirepi prilikom ubijanja bili braća Žarko i Željko Kuzmić, pored njih također su svirepi bili braća Tešan.

Prilikom napada na Balince, zadatak grupe terorista na čelu s Miletom Crnobrnjom bio je provesti čišćenje sela od ljudstva iz pravca Ćeralija. Spuštajući se prema centru Balinaca, na raskrižju sela, Crnobrnjina grupa spojila se s grupom Gorana Bjelovuka, koji je tom prilikom bez milosti ustrijelio nepoznatoga starca s leđa. Gotovo istovremeno pridružio im se Zoran Miščević sa svojom grupom. Nakon što su svi zajedno krenuli u pravcu Četekovca, Miščević je ispalio granatu iz ručnoga bacača u pravcu mosta koji je spajao Balince i Četekovac. Ispod mosta skrivala se skupina uplašenih seljaka, koje je istjerao i natjerao da mu budu ‘živi štit’ do gostionice u Četekovcu… U osobu u lugarskoj odori Goran Bjelovuk ispucao je cijeli rafal, a to isto učinio je policajac Rajko Vučković. Drugom muškarcu Bjelovuk je psovao ustašku mater, tukao ga nogama i rukama, nakon čega je u predmetnoga ispalio nekoliko hitaca iz snajperske puške i pištolja marke Zastava TT. Nakon navedenoga dvostrukog ubojstva, Starijaš Dragan zv. Gagi priveo je hrvatskoga policajca Duška Košoroga, na kojega su Rajko Ivković i Goran Bjelovuk ispalili nekoliko hitaca. Nakon što je Košorog pao na zemlju, na njega je legao Miladin Milnović zv. Drdan i nožem mu zadao nekoliko uboda u predjelu abdomena. Nakon toga, Goran Romić je još živoga i teško ranjenoga Košoroga nogama udarao u predjelu glave sve dok mu se lubanja nije raspala i iz nje iscurio mozak. Istovremeno je ubijen civil Mile Starčević iz Četekovca« (str. 289.-290.).

Voćin – sljedeći cilj srpskih pobunjenika
Nakon zauzimanja Balinaca, Četekovca i Čojluga srpski su se teroristi usmjerili prema hrvatskomu pučanstvu u Voćinu. »Pripadnik milicije SAO Zapadne Slavonije Stevo Šimić i nekoliko neidentificiranih osoba naoružani vatrenim oružjem silom su upali u Voćinu u kuću Vesne Mikulić, gdje su tamo zatečenoga Antuna Volfa kundacima pušaka, rukama i nogama teško izudarali po cijelom tijelu, a zatim ga silom izveli iz kuće i usmrtili hitcima iz vatrenoga oružja« (str. 319.).
»Rajko Bojčić, Borivoje Lukić, Ljubiško Novaković, Milenko Bogatić, Richard Glušac, Zoran Jovakarić i Stevo Šimić su u jutarnjim satima 22. listopada 1991. godine u Voćinu nasilno ulazili u kuće civila, gdje su uz prijetnju oružjem, silom i bez osnove uhitili i priveli sljedeće civile: Stjepana Dorića, Matu Pejića, Antuna Šimića, Martina Bozoka, Miroslava Božičkovića, Stjepana Bozoka, Josipa Pajtla, Andriju Božičkovića, Dragu Božičkovića, Ivana Pejića, Jozu Dorića, Đuru Dorića, Ivu Šimića, Franju Matančića, Slavka Tkalčića, Stevu Dorića, Stevu Štimca, Peru Račana i Ivana Bona. Nakon uhićenja pritvorili su ih u podrumske prostore bivše Jugobanke u Voćinu, koji su bili djelomično ispunjeni vodom, gdje su ih tukli palicama, rukama i nogama, i na druge načine zlostavljali, i time ih tako držali u strahu i neizvjesnosti sve do večernjih sati kada su ih pustili. Istoga dana Zoran Miščević i Milenko Bogatić su u Voćinu bez pravne osnove uhitili Dragu Dorića zv. Sitni, silom ga i uz prijetnju vatrenim oružjem ugurali u vozilo te se s njim odvezli i usmrtili ga na nepoznatom mjestu« (str. 330.).

NASTAVLJA SE