Bjelina kao simbol čistoće, ali i početka novoga života, simbol je Uskrsa kao najvećega kršćanskoga blagdana. U hrvatskim narodnim običajima bijela je boja oduvijek nosila veliku važnost. Zato u vrijeme Uskrsa kuća mora biti čista i puna bjeline. Na stol se stavlja bijeli stolnjak, prozori su ukrašavani bijelim zavjesama, a na krevetu je bijela posteljina i bijeli prekrivač. U crkvu se nose jaja, šunka, kruh i ostalo umatani najčešće u bijele šlingane salvete. Otkud tolika potreba za bjelinom, i to baš na Uskrs?
Svijet je pun boja, a najljepše se mogu vidjeti u prirodi. One se nižu u prelijepim kombinacijama i obično se kaže da ih je mogao samo Bog stvoriti. Čovjek, naime, vidi i osjeća boje, a podsvjesno kao da želi stvoriti jednako lijepe kombinacije kakve je vidio u prirodi. Ako pak slika, odijeva se ili želi urediti svoj dom, boje koje je vidio i doživio u prirodi prenosi u svoje okruženje.
Za boje se kaže da su osjetilni doživljaj koji nastaje kada svjetlost karakterističnoga spektra pobudi receptore u mrežnici oka. U vidnom spektru, odnosno skupu boja koje ljudsko oko može raspoznati, dolaze redom crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta. Preklapanjem crvenih i ljubičastih zraka nastaju crveno ljubičaste. Crvene i zelene daju žute, a ljubičaste i zelene zrake daju plave. Gdje se sva tri svjetlosna snopa preklapaju, nastaju bijele zrake. Dakle, kad čovjekovo oko vidi cijeli raspon vidljivoga svjetla, ono ga vidi bijelo.
Boje su još od pretpovijesnih vremena sastavni dio ljepote. Lijepim se doživljavalo ono što je svijetlo, sjajno i blistavo. Baš zato, bijelo se smatra univerzalnim, posebnim, i stoljećima ima svoja psihološka i simbolička određenja, a to znači da se bijelo ne vidi samo očima, nego ga dekodiramo mozgom, sjećanjem, sviješću i maštom.
Bijela je jedna od akromatskih boja ili neboja, a u europskim, afričkim i azijskim kulturama povezuje se s nevinošću, neokaljanošću i čistoćom. Osim te simbolike, bijela u mnogim kulturama predstavlja blaženstvo i mir.
Bijelu se boju najčešće povezuje s pojmovima kao što su čistoća i nevinost. Ona je simbol djevičanstva i neokaljanosti ne samo u europskim društvima, nego i u Aziji i Africi. Mnogi su narodi upravo bijelu uzeli za boju istoka i zapada. U oba je slučaja ona granična vrijednost. Bijela boja zapada nema sjaja i povezuje se sa smrću, a bijela boja istoka simbolizira povratak. U novije doba bijela je boja postala simbolom hladnoće. U emocionalnom smislu ona znači zatvorenost, nedodirljivost i ponos.
U politici bijela boja simbolizira rojalizam i monarhiju, a u ratovima je bijela zastava predstavljala prekid neprijateljstva, ali i predaju. Bijelom se mogu iskazati i različiti stavovi, ona može metaforički pokazati svu svoju simboliku kroz riječi.
Većina indoeuropskih riječi za bijelo dolazi od riječi svjetlo, pa je tako primjerice grčka riječ leukos srodna s latinskom riječi lux i engleskom light, a hrvatska se pak riječ bijelo razvila iz indoeuropskoga korijena bhel što znači sjajan.
Nekoć, što je osoba bila starija – manje se ukrašavala, pa je kod starijih osoba prevladavala bijela boja temeljnoga ruha. Bijela, jednostavna lanena i pamučna neukrašena odjeća imala je funkciju i radne odjeće. I danas se u odijevanju koristi bijelo kako bi se pokazala čistoća, i to u pravom smislu. To su na primjer bijele kute koje nose liječnici i farmaceuti. Bijele su košulje koje nose muškarci u svečanim prigodama, a bijele su i vjenčanice koje odavno simboliziraju čistoću, nevinost.
Bijela ipak nosi svoje posebno značenje. Povezana je sa svjetlom, dobrotom, nevinošću, čistoćom i djevičanstvom. Smatra se bojom savršenstva. Bijela je povezana sa sigurnošću i obično ima pozitivnu konotaciju. Bijela može predstavljati uspješan početak i predstavlja čistoću vjere.
U kršćanskim kulturama bijela se kroz bijelu svjetlost povezuje s iskonskim, početkom vremena i svijeta. Bijela svjetlost smatra se pravim početkom svijeta i vremena (I bi svjetlost…). Bog se doživljava kao bijela svjetlost. Božanska bića, anđeli, također su bijele boje. Smatra se da je to boja vječnosti i raja. Prisutna je u simboličkom prikazu Isusa koji se pojavljuje u obliku bijela janjeta, dok se Sveti Duh javlja kao bijela golubica.
Bijela boja označava prijelaz iz jednoga razdoblja života u drugo. Kao prijelazna boja javlja se u obredima na početku života – pri rođenju djeteta, krštenje, zatim pri sklapanju braka – početak bračnoga života, a javlja se i uz pokop i početak života s druge granice smrti.
Bijela se smatra i bojom svećenika zbog njezina vezivanja s božanstvom. Tijekom mise katolički svećenici nose odjeću koja se naziva alba, što prevedeno s latinskoga znači bijela. Liturgijska boja najvećih kršćanskih blagdana upravo je bijela boja. Bijela je boja unutar crkvene hijerarhije rezervirana isključivo za papu.
Poznato je i da je Isus nakon što je skinut s križa bio umotan u bijelu platnenu tkaninu. Stoljećima su tkanine koje izravno dolaze u doticaj s tijelom, dakle, ono što nazivamo rubljem, bile bijele boje. Upravo ta bjelina bila je vidljiv pokazatelj čistoće.
Bijelo ne nestaje, nego ostaje, kao i kršćanska vjera gdje je na istom mjestu bijeli kraj i bijeli početak.
Ako je pak nešto posve čisto i bijelo, kaže se da je bijelo kao snijeg. Za djevojku koja očekuje idealnoga prosca i budućega supruga kaže se kako čeka princa na bijelom konju. Bijela je simbol životnoga iskustva i mudrosti pa tako uz mudrost vežemo i izraz bijela glava. Pri tome se misli na ljude sijede kose starije životne dobi i životne mudrosti.
Bijel kao kreda upućuje na izrazito bijelu boju koju poprima lice opterećeno bolešću ili umorom. Jednako kao i bijela smrt, uzrokovana hladnoćom.
Kako su crna i bijela suprotstavljene jedna drugoj, pogodne su za isticanje suprotnosti. Tako se često upotrebljava izraz crno na bijelo u značenju da je nešto napismeno, sasvim jasno i razumljivo.
Nije sve crno-bijelo znači pak kako nije sve u ekstremima, nego je slojevito, složenije. U raznim životnim i financijskim krizama zna se reći kako treba čuvati bijele novce za crne dane. To je povezano sa štednjom novca za slučaj nužde i nevolje. Kada netko svjesno želi prikazati neku laž, obično se kaže da crno želi pretvoriti u bijelo. Na zahtjev da se dozna istina ili neki važan zaključak, a osoba ništa ne govori, u Zagorju se zna reći da je odgovor ni bijele ni crne, što znači ni da ni ne. Bijela je pak u hrvatskom folklornom tekstilu simbolizirala tugu i starost.
