U posljednjoj, trideset šestoj u nizu knjizi biblioteke »Hrvatska katolička baština« Glas Koncila povijesnomu zaboravu otima promišljanja Stjepana Bakšića (1889. – 1963.), istaknutoga hrvatskoga svećenika, zagovornika neoskolastičke filozofije i jednoga od najutjecajnijih hrvatskih teologa 20. stoljeća uopće.
Zbirka donosi dvanaest Bakšićevih tekstova, a u predstavljanju njegova opusa naglasak je stavljen na ono što je istaknuti intelektualac objavljivao u publicistici, inače manje poznatom dijelu njegova stvaralaštva. U sklopu zbirke priređena je i Bakšićeva vrlo opsežna bibliografija za sve čitatelje koji će poželjeti istražiti njegovo stvaralaštvo kroz izvorne tekstove.
Bakšićeve tekstove, na gotovo 400 stranica, okupio je izv. prof. dr. Daniel Miščin s Filozofsko-teološkoga Instituta Družbe Isusove koji ističe: »Temeljni kriterij za izbor tekstova iz bogate Bakšićeve bibliografije okupljene u ovoj zbirci zapravo je pokušaj uravnoteženijega pristupa Bakšićevoj ostavštini, stvaranju potpunije slike o njegovu tragu u hrvatskoj kulturi. Taj znalac svakako nije bio samo čovjek katedre i kabineta. On je i gorljivi pastoralni djelatnik, intelektualac koji promišlja kulturu i njezine mijene, sklon analizi duha burnih, pa i tjeskobnih vremena. U tim vremenima on je znao prepoznati, i to gotovo ‘proročki’, istinske velikane mnogo prije od drugih. U tom smislu valja svima preporučiti čitanje Bakšićeva teksta o biskupskom posvećenju tada nadbiskupa koadjutora Alojzija Stepinca«
