»A mogli smo drugačije / samo da smo se barem izrekli ranije«, maestralno je na 62. splitskom festivalu otpjevao mladi Stjepan Lach u pjesmi »Tako nedostaješ« – i tako zaslužio nagradu žirija za najbolju interpretaciju na jednom od najvažnijih festivala zabavne glazbe u Hrvatskoj. Uspjeh je to kojim je nesuđeni profesor geografije rodom iz Turnašice kraj Pitomače na najljepši način najavio i rad na novom albumu, za koji je upravo potpisao ugovor s »Croatia Recordsom«. No sve je u životu te mlade pjevačke nade, koja je prije svoje 30. godine već zabljesnula i na kazališnim daskama i pred TV-kamerama, doista moglo biti drugačije da njegovim životnim putom otpočetka nije ravnao netko odozgo. »Bog mi je najbolji menadžer«, priznaje Lach uz slavni osmijeh dok nam u stanci između dvaju koncerata otkriva duhovnu stranu svoga svjetovnoga poziva, ali i nepoznate činjenice o pjevačkoj karijeri koja je započela baš u – katoličkoj školi.
»Moj sadašnji vjenčani kum i ja često smo na školskim odmorima na hodniku pjevali uz gitaru. Tako nas je čuo i profesor glazbenoga. Ubrzo je okupio školski zbor pa smo održali i prvu priredbu na kojoj sam pjevao ‘Bijeli Božić’. Reakcije ljudi na taj nastup posvijestile su mi da imam pjevački talent, ali i da bih se time jednoga dana mogao ozbiljnije baviti.« Ipak, primjer još jednoga profesora virovitičke Katoličke klasične gimnazije potaknuo ga je da umjesto glazbe isprva odabere – geografiju. »Sviđalo mi se kako predaje sa žarom pa je i mene to zagrijalo za geografiju. Tako sam kod upisa fakulteta u tražilicu upisao ‘geo’ i odabrao sve rezultate, geografiju, geologiju, geodeziju…« pripovijeda kroz smijeh.
No i u konačnom odabiru pjevanja presudila je – škola. »Uz fakultet sam imao dovoljno vremena posvetiti se glazbi, a troje prijatelja za rođendan mi je poklonilo 10 besplatnih sati u školi pjevanja ‘Husar & Tomčić’. Čim sam onamo došao, uzeli su me pod svoje.« U školi je, kaže, dobio odličnu tehničku podlogu, no želio je steći i širinu. »Uz radionice pjevanja pohađao sam i radionice glume i plesa, zborskoga i višeglasnoga pjevanja, mjuzikla…« To mu je otvorilo mnoga vrata: nastup uz Zagrebačku filharmoniju, izvedbu himne Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku, a na kraju i ulogu u mjuziklu »Uskrsli« ansambla »Kolbe«. »Uloga Isusa za mene nije bila tek uloga, nego i duhovno iskustvo. Tko nema oči za duhovno, u tome vidi samo dobru predstavu, no brojne vjernike ‘Uskrsli’ je potresao do suza.«
Vjera koju i sam duboko proživljava pomogla mu je da iznese svoj prvi scenski nastup. No koliko uopće ima mjesta za vjeru na suvremenoj glazbenoj sceni? »Netko je jednom rekao da je sva glazba duhovna; pitanje je samo koji je duh posrijedi. Nema dvojbe da svi to traže. No nisam zbog vjere imao nikakvih loših iskustava ni u glazbi ni u kazalištu – ljudi znaju kakav sam i poštuju to.« Premda je upravo u kazalištu »Komedija« Lach učinio svoje prve velike korake ulogama u mjuziklima »Mamma Mia« i »Jalta, Jalta«, javnosti je ponajprije poznat kao jedan od stalnih pjevača u emisiji »A strana«. A u nju je dospio – bez audicije. »HRT ima produkcijsku ekipu koja skautira mlade pjevače, tako da su me jednoga ljeta iznenada nazvali i ponudili mi da se pridružim ekipi. Bilo je to iznimno iskustvo prije svega zbog sjajnih odnosa koje smo razvili, ali i zbog užitka u snimanjima. Tako visoka razina produkcije uz veliki talent svih sudionika zahtijeva i opsežne pripreme, stoga smo zbilja mogli prepoznati tko što može.«
Na malim je ekranima Lach nedavno pokazao što može i kao pjevački mentor u emisiji »Zvijezde pjevaju«. »Dva mjeseca kratko su vrijeme da se nekoga nauči pjevati. No od tehničkoga je dijela mnogo teži psihološko-pedagoški dio: uvjeriti čovjeka da se ohrabri i da pusti glas.« Pjevači se danas susreću i s još jednom teškoćom. »S napretkom tehnike zavladala je velika buka. Svatko tko ima računalo danas može snimiti pjesmu, stoga se pjevač mora po nečemu istaknuti ako želi da ga čuju. Mislim da je najbolji put da svatko otkrije što je on zapravo i da u tome bude autentičan, bez kopiranja i bez odustajanja.« A to će onda prepoznati i publika. »Zbog publike jedino i vrijedi pjevati. Pohvale struke vrijedne su, ali ako pjevač ne može okupiti 100 ljudi kojima bi prenio svoju emociju, sve je uzaludno.«
Ipak, za pjevačku karijeru više nije dovoljno samo imati glas koji može prenijeti emociju. Dijapazon umjetničkih vještina koje se traže sve je širi, a glazbenici su sve češće primorani biti i vlastiti menadžeri i agenti za odnose s javnošću. Kako izgleda radni dan jednoga pjevača? »Jutros sam odgovarao na upite na elektroničkoj pošti, slao potvrde i račune, slagao set-listu za koncert, smišljao što reći između pjesama, dogovarao garderobu s bendom, dogovarao tonsku probu i vizuale s organizatorom, dogovarao snimatelja… Naravno, cijelo vrijeme sam u vožnji ponavljao pjesme«, pripovijeda Lach.
Nastupi diljem Hrvatske zahtijevaju česta putovanja iz Ljubuškoga, gdje se skrasio sa suprugom Jelenom, koja ga u odabiru glazbenoga puta svesrdno podupire. »Mi smo se i upoznali preko glazbe – preko fra Marina Karačića koji nam je jedan od najbližih prijatelja. A budući da moj posao to dopušta, zajedno smo donijeli i odluku o životu u Ljubuškom. Željeli smo djeci priuštiti mir kakav sigurno ne bi imali u većoj sredini.«
A jesu li mu dvojica sinčića promijenila pogled na pjevački poziv? »S očinstvom dođe više odgovornosti, tako da sam se nakon njihova rođenja ozbiljnije posvetio pjevanju. To jest umjetnički poziv, ali je i posao koji nas uzdržava«, tumači Lach, kojemu je pjevanje jednostavno – užitak. »Najviše volim pjevati balade, no nastojim da na repertoaru uvijek ima i nešto svjetla.« Najsvjetlija pjesma koju izvodi bez sumnje je »Slavimo ljubav« – ujedno neslužbena himna pro-life pokreta u Hrvatskoj. »Projekt ’72 sata bez kompromisa’ odabrao ju je za svoju himnu, a dvaput sam ju pjevao i na Hodu za život. Čak su ju i neki mladenci uzimali za prvi ples«, navodi Lach, koji na vjenčanjima često iznenadi mladence svojim nastupom.
I dok i njegove ljubavne pjesme imaju jasnu vrijednosnu potku kakva se rijetko čuje u suvremenoj popularnoj glazbi, u planu još nema album duhovne glazbe. »Volim pjevati duhovnu glazbu i pjevao sam na mnogim duhovnim koncertima, no ponajprije se vidim u svjetovnoj glazbi. Mnogo je lakše snimiti duhovnu pjesmu nego živjeti dosljedno njoj. Zato mislim da je mnogo važnije od toga hoću li na albumu imati duhovne pjesme to da i moje svjetovne pjesme šalju duhovnu poruku, poruku dosljednu mojemu životu. Jer ako sam katolik, to se mora prelijevati na sve pore mojega života. Moj će život obratiti čovjeka prije nego moje riječi.«
