Želim zamoliti da se pojasni znak mira u euharistijskom slavlju. Znak mira shvaćam kao izvanjski znak bratske blizine i iskrene ljubavi.
No na misnim se slavljima – kada dođe trenutak pružanja mira – može vidjeti svašta. Ima vjernika koji znak mira pružaju što većemu broju prisutnih (barem deset osoba), neki odmah čestitaju blagdane ili neki događaj, a neki šeću po crkvi pružajući mir.
Sve u svemu, bude tu i neprimjerenosti i pretjerivanja. Liturgija je ipak sklad. Poznato je da je prije nekoliko godina Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata dala uputu vezanu za znak mira u euharistiji. Ako je moguće, objavite naglaske iz te upute. Bit će na korist mnogim vjernicima.
Mirko
Dobro ste zapazili: papa Franjo je doista – nakon devetogodišnjih proučavanja i konzultacija (započetih i prije početka njegova pontifikata) – 9. lipnja 2014. odobrio okružnicu naslovljenu »Obredno iskazivanje dara znaka mira na svetoj misi«. Objavila ju je Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, a kako je objašnjeno u broju 1. te okružnice, potpisali su je pročelnik kardinal Antonio Canizares Llovera i tajnik nadbiskup Arthur Roche, koji su taj dokument pripremili na poticaj sadašnjega pape u miru Benedikta XVI. u apostolskoj pobudnici »Sacramentum caritatis« jer je na Biskupskoj sinodi raspravljano da treba nešto poduzeti s tim znakom koji »može poprimiti pretjerane iskaze, pobuđujući poneku zbunjenost u okupljenoj zajednici baš prije pričesti«. U 150. bilješci te pobudnice Benedikta XVI. piše da je dao na proučavanje mjerodavnim dikasterijima da razvide mogućnost smještanja znaka mira u neki drugi trenutak, na primjer prije prinošenja darova. Kongregacija je prihvatila taj poticaj te je u obzir uzela činjenicu da su se na nedjeljnim misama u crkvama diljem svijeta mogli vidjeti – i još se vide – različiti oblici pružanja znaka mira, o čemu i Vi pišete u svom pitanju.
Na prvom mjestu želimo reći da je prema toj okružnici pružanje znaka mira na misi ostalo »na istom mjestu« – dakle, prije podjele pričesti, i to nakon konzultacija sa svim katoličkim biskupijama u svijetu. No samim time nije nestala potreba da se objasni smisao i važnost pružanja znaka mira kako bi ga vjernici ispravno shvatili i isto tako u njemu sudjelovali na prikladan način, kako priliči samoj misi i neposrednom činu primanja pričesti.
Cijeli tekst možete pronaći na mnogim (nad)biskupijskim internetskim stranicama i portalima na različitim jezicima, pri čemu smo mi konzultirali one na talijanskom jeziku, te izdvajamo da se u okružnici, među ostalim, (nad)biskupe potiče da učine sve kako bi se spriječilo uvođenje takozvane »pjesme za mir« jer ona nije predviđena Rimskim obrednikom; da se vjernici ne šeću po crkvi, to jest da ne odlaze sa svojih mjesta kako bi drugima pružili znak mira; isto to ne bi trebali činiti ni svećenici – ni oni ne bi trebali sići s oltara kako bi vjernicima pružali znak mira; znak mira za vrijeme misa velikih blagdana – kao što su Božić i Uskrs – ne bi trebao služiti kao »blagdanska čestitka«. To isto vrijedi na proslavama krštenja, vjenčanja, ređenja, a na misama zadušnicama to nije prigoda da bi se izrazila sućut. O tim vrlo konkretnim »upozorenjima« računa bi morao voditi svaki vjernik, pa su ona namijenjena i svakomu od nas.
Potom je – opet za svakoga od nas – već u prvom broju okružnice protumačen i »teološki razlog« zašto dajemo znak mira jedni drugima: »’Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem’, riječi su kojima Isus svojim učenicima sabranima u dvorani posljednje večere, prije suočavanja s mukom, obećava dar mira da bi u njih ulio radosnu sigurnost svoje trajne prisutnosti. Nakon svoga uskrsnuća Gospodin ostvaruje svoje obećanje pokazujući se među njima na mjestu gdje su se nalazili zbog straha od Židova, govoreći: ‘Mir vama!’ Mir – plod otkupljenja koji je Krist donio na svijet svojom smrću i uskrsnućem – dar je koji Uskrsli i danas pruža svojoj Crkvi okupljenoj na slavljenje euharistije da bi je svjedočila u životu svakoga dana. U rimskoj liturgijskoj tradiciji razmjena mira smještena je prije pričesti sa svojim posebnim teološkim značenjem. Ono svoje uporište ima u euharistijskom razmatranju uskrsnoga otajstva – različito od onoga što imaju druge liturgijske obitelji koje se nadahnjuju na Matejevu evanđeoskom odlomku (usp. Mt 5, 23) – pokazujući se kao ‘uskrsni poljubac’ uskrsloga Krista prisutnoga na oltaru.«
Vrlo opširno i temeljito o toj je okružnici pisao i naš liturgijsko-pastoralni list »Živo vrelo« (12/2014) pod naslovom »Pričest i pozdrav mira«, kako u uvodniku tako i u prijevodu pod naslovom »Okružnica o značenju pružanja mira na misi« i članku »Pričestiti se Gospodinovim mirom« dr. Ante Crnčevića koji svima nama pojašnjava: »Možda bi cijeli obred mira u slavlju euharistije zadobio sasvim drukčija značenja i jasnije usmjerenje svoje ‘gestualnosti’ kada bismo umjesto ‘pružanja’ ili ‘davanja’ mira govorili o primanju mira. Crkva je u liturgijskom slavlju okupljena oko Krista da bi od njega primila dar mira, koji je novozavjetno ime za samoga Krista i za njegov dar spasenja. Obred mira ostavlja prostor upravo takvomu poimanju i iskustvu toga dara u zajednici vjernika.« Cjeloviti prijevod i tekst članka možete pronaći i na internetskim stranicama Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral (www.hilp.hr, liturgijsko-pastoralni list »Živo vrelo«), a više saznati i u tekstu dr. Domagoja Volarevića »Obredna impostacija znaka mira u liturgiji. Kratka komparativna analiza« (Služba Božja 2/2015, str. 197-209).
