Mnogima je u prometu važno slušati glazbu dok voze. Sasvim sigurno je naraštajima koji su prve automobile kupovali sedamdesetih i osamdesetih godina vrlo dobro poznato koliko je autoradio bio znak modernosti i inovacije, a i maštovitost raznih nadogradnja zvučnika na stojadinima, jugićima i reno četvorkama bila je dokaz da se uvijek tražila još bolja kvaliteta zvuka. Od tada pa do danas stvari su se u mnogočemu promijenile, od relativno lošega AM signala iz tridesetih godina prošloga stoljeća, preko FM signala koji je ponudio mnogo bolji zvuk, pa preko prvih reproduktora vlastitih nosača zvuka (primjerice stereo 8 kasete, koje su kasnije zamijenjene kompaktnim kasetama), do pojave CD-ova i digitalizacije glazbe, autoradio je postajao sve napredniji, kvalitetniji i za krajnjega korisnika sve jednostavniji.
Popularnost radija u autoindustriji uvelike je ubrzala i razvoj zvučnika, posebno onih kompaktnih pa se tako s automobilskom industrijom usporedno stvarala i auto stereo industrija. Danas su stvari otišle tako daleko da je glazba u automobilu postala samo jedan dio multimedijskoga sustava kojim se oprema većina novih automobila, a koji uključuju vezu s internetom, bežično povezivanje mobilnih uređaja, tableta i računala, navigacijski uređaj, reprodukciju videomaterijala i tako dalje.
Što se glazbe tiče, više nije nužan ni poseban nosač zvuka, vezom s internetom glazbu je moguće slušati sa streaming servisa, podcasta, YouTubea, a bluetooth povezivost omogućuje da se glazbu na audiosustav u automobilu bežično šalje s mobilnih uređaja ili računala. Čak je i prenošenje glazbe na USB memorijskim štapićima ili SD karticama postalo pomalo zastarjelo, no s obzirom na prosječnu starost automobila u Hrvatskoj još uvijek je vrlo rašireno, kao što je u Hrvatskoj još uvijek raširena i praksa koja lagano zamire u Europi, a to je nadogradnja uređaja u automobile (stare navike izgleda doista umiru polako). Proizvođači novih automobila, naime, svoje multimedijske uređaje integriraju u kompletan softver automobila i naknadna ugradnja drugoga uređaja sve je samo ne jednostavna, iako ne i nemoguća. Također, dokaz da autoindustrija ozbiljnu pozornost posvećuje kvaliteti zvuka ta je da se u reklamama za automobile često upravo kvalitetom zvučnoga sustava potvrđuje kvaliteta izrade automobila. Pritom razlika u cijeni istoga modela opremljena običnim ili naprednim audiosustavom može biti i više tisuća eura.
Sve to pokazuje da je glazba u automobilu važna, ali je pitanje kako ona utječe na ono najvažnije, na vožnju. Dokaz koliko je to pitanje važno velik je broj znanstvenih istraživanja provedenih na tu temu, od kojih svako istražuje neko drugo područje djelovanja glazbe na vozača.
Ni jedno istraživanje zapravo ne daje konačan odgovor o tome kako će koja glazba točno utjecati na vožnju. Naime, poznate su sve one činjenice o utjecaju glazbe na psihofizičko stanje čovjeka, glazba dokazano ima utjecaja na krvni tlak, srčani ritam, anksiozna stanja, olakšava stresne situacije tako da pozornost skreće s izvora stresa i tako dalje. Međutim, iako je muzikoterapija danas posebno popularno istraživačko polje, ono uvijek ostaje bez završnoga i neupitnoga odgovora o tome kako će koja glazba na koga djelovati; neke se opće stvari daju pokazati, ali u svakom testu ili istraživanju uvijek postoji netko tko pobija pravilo utjecaja na određenu grupu.
Tako su i istraživanja utjecaja glazbe na vožnju uglavnom nailazila na sličan problem; ako neke ciljane skupine i jesu većinom odgovorile slično na određene »stimulanse«, dio ispitanika reagirao je potpuno suprotno.
Primjera je mnogo. Istraživači s britanskoga sveučilišta London Metropolitan University dali su skupini ispitanika da vozi 800 kilometara slušajući zadane izvođače raznih žanrovskih usmjerenja. Tijekom vožnje su svima mjerili tjelesne promjene (tlak, brzinu srčanih otkucaja), ponašanje za volanom, način vožnje (ubrzanja, kočenje) itd. Zanimljivo je da je recimo hip-hop djelovao na stil vožnje na način da su svi vozili agresivnije, ali da je taj utjecaj bio veći na ženske vozače od muških, dok je primjerice dance glazba »tjerala« samo žene da voze brže, a heavy metal samo muškarce. Još je možda zanimljivije to da je slušanje klasične glazbe i kod jednih i kod drugih pokazalo da su slušajući ju vozili nepredvidljivo i rizičnije. To istraživanje, ali i mnoga druga istraživanja, potvrdilo je činjenicu da upravo glazba može ozbiljno ometati u vožnji.
O pojmu distrakcije tj. skretanja pozornosti u prometu u posljednje se vrijeme govori sve više, i to upravo zbog činjenice da se čak četvrtina nesreća dogodi zbog skretanja pozornosti. Ta se skretanja uobičajeno dijele na ona uzrokovana fizičkim distraktorima, tj. kada se rukuje uređajima tijekom vožnje; kognitivnim distraktorima, to su sve one činjenice koje opterećuju ljudsku mogućnost da uzme u obzir ključne podatke o vožnji, razgovor mobitelom je primjerice jedan od takvih, čak i kad se razgovara preko slušalica; te na kraju emocionalni distraktori, njih je najteže uočiti jer se radi o osjećajima koji mogu imati korijen izvan konteksta same vožnje i ni vozač često nije svjestan utjecaja koji oni na njega i vožnju mogu imati.
Istraživanje turske istraživačice Ayca Berfu Unal pokazalo je da glazba može imati i pozitivne utjecaje na vožnju, posebno na monotonim cestama i dugim putovanjima gdje može služiti kao sredstvo »razbuđivanja«. Također je pokazano da iskusnim vozačima glazba može biti pomoć, a mlađim će vozačima češće biti sredstvo odvlačenja pozornosti, posebice u situacijama u kojima moraju biti usredotočeniji, poput gužve, gradskoga prometa i slično. S druge strane, u Njemačkoj se sve više piše o problemu ozljeda vezanih uz bicikliste i ljude koji trče i pritom imaju slušalice u ušima. Njihovi autoklubovi i liječničke organizacije hitne medicine nedavno su izdali ozbiljna upozorenja o raširenosti prakse koja je dovela do povećanja broja ozljeda do kojih je došlo zbog nemogućnosti primjerenoga praćenja prometa čiji su oni sudionici.
Nema, dakle, jednoznačnoga odgovora je li dobro slušati glazbu u automobilu ili nije. Svakako je činjenica da ona može imati određeni utjecaj, ali i da je taj utjecaj na svakoga pojedinca drukčiji. Ozbiljnije pitanje jest utjecaj tehnoloških sprava putem kojih se glazba u automobilu reproducira na samu vožnju. Novi su automobili sve više opremljeni velikim ekranima s kojih su dostupni popisi skladba, informacije o autorima, pjesmama, internetskim stranicama. Ako netko nema baš takav uređaj, nerijetko će imati barem neki sličan uređaj ili USB ključ ukopčan u svoj radio na kojem se nalazi glazba, a na njemu može i pretraživati datoteke. Da se ne govori o činjenici da će tu istu glazbu ili naslov mnogi tijekom vožnje podijeliti porukom ili preko društvene mreže. Dokazano je da svaka akcija u automobilu koja traje dulje od dvije sekunde ima potencijalno fatalne posljedice, pa tako treba paziti da zbog neke pjesme koju bismo baš toga trenutka rado poslušali te dvije sekunde ne bi značile nečiji život.
