Ljubav je na prvu apstraktan pojam, ali svima poznat. Izaziva osmijeh, toplinu, pokreće i nosi, ne ostavlja ravnodušnim. Ljubav je snaga i energija usmjerena prema čovjeku, prema dragomu, dragoj, prema roditeljima, bratu, prema sestri, djetetu. Osjećaj koji, kad se pretvori u aktivnost, dobiva snagu, veličinu i dubinu. Ako se samo priča da je netko važan i drag, a pritom ga se pušta da samuje, da tuguje, da je gladan ili da mu je hladno, od takve ljubavi nema ništa.
Primjeri požrtvovne ljubavi su posvuda, prenosi se ono što svatko dobije: poštovanje, obazrivost, prisutnost, brigu. To je opipljiva ljubav na djelu. U blagdansko se vrijeme često govori o ljubavi na djelu, prezentira ju se organiziranjem dobrotvornih večera, balova, koncerata, otvaraju se telefoni za potporu raznim akcijama, prodaju se rukotvorine, nakiti… Tada se javno čuje da »imamo veliko srce«, da smo ujedinjeni u ideji pomoći, da smo jednodušni kad imamo cilj – razlog? I to je znak za Božji poklon među ljudima koji svijet okreće prema bližnjima.
Ljubav na djelu, u akciji, donosi konkretne pomake i rješenja. U bolesti je ruka, u žalosti rame, u osudi razumijevanje. Ljubav je svakidašnja jer Bog je tu neprestano, onaj koji se daruje kroz poziv za dnevne borbe djece oboljele od raka, beskućnika, ljudi koji nemaju osnovne egzistencije, onih koji su bez posla, žena koje su zlostavljane, koje su zbog sebičnosti i uskogrudnosti svojih dojučerašnjih supružnika ostale na ulici s djecom.
Ljubav je opjevana i oslikana kao nepresušan izvor inspiracije, inicijative, odricanja i davanja. Ona je lišavanje bolesne ugode i sebičnosti da bi onaj drugi imao malo više, da bi se više osjetio čovjekom s vraćenim dostojanstvom. Zasljepljuje sjaj mnoštva žaruljica koje skrivaju bijedu koja se otvori kada se one ugase. Privlačne su oku, stvarajući privid boljega, iluziju koja prođe njihovim gašenjem. Treba stati, pogledati oko sebe jer u svakome se može vidjeti svoga bližnjega koji treba trenutak vremena, osmijeh, podršku, poticaj. Sve nam je to donijelo skromno dijete, srećom samo naoko skromno, a zapravo Kralj nad kraljevima, Isus Krist, Božji sin! Ljubav nije osamljenički čin, nego treba je dijeliti s drugima! Davati svoje vrijeme, svoju blizinu, biti empatičan, brižan, biti netko na koga se računa, komu nije teško priskočiti, doći, naići, komu nije teško pitati: »Kako si?«, reći: »Nosim te u molitvi«, zastupničkoj, jer si Božje dijete.
