Nedavno mi je vlastito dijete prigovorilo da sam sama odgovorna za sve što mi se događa (financije, loš brak, međuljudski odnosi) jer sam sve odluke donijela »na prvu«. No po naravi sam osoba koja odmah rješava probleme i smatram da je svako odugovlačenje štetno. Molim Vas za potvrdu moga mišljenja jer moja kći više vjeruje psiholozima nego majci.
U svakodnevnom životu ljudi moraju donijeti određenu odluku a da nemaju potpun uvid u situaciju i da nemaju cjelovitu sliku što se događa. Tako su primorani odlučivati na temelju nepotpunih informacija, nesvjesno se oslanjajući na brojne predrasude i pristranosti. Tako, na primjer, češće će vjerovati osobi koju pojedinac smatra autoritetom nego onoj koja to nije, donosit će zaključke o nečijoj osobnosti na temelju posla kojim se bavi i slično.
Razlozi lošega i pogrješnoga odlučivanja i zaključivanja mogu biti posljedica kognitivne pristranosti. Općenito, kognitivna pristranost skup je strategija odlučivanja i način na koji osoba procjenjuje određene vrste informacija. One se odnose na sustavne pogrješke u mišljenju koje utječu na to kako osoba doživljava, obrađuje i tumači informacije, a te pogrješke utječu na osobne odluke, prosudbe, uvjerenja i ponašanja, često dovodeći do iracionalnih ili netočnih ishoda. Kognitivne pristranosti nisu namjerne ili zlonamjerne; one su jednostavno rezultat pokušaja ljudskoga mozga da pojednostavni i ubrza složenu zadaću kako bi osoba što bolje razumjela stvarnost i ono što je okružuje.
Kognitivne pristranosti nisu uvijek loše; ponekad pomažu u donošenju brzih i učinkovitih odluka, posebno u situacijama kada je vrijeme ograničeno, u situacijama pomanjkanja informacija ili kad osoba nema dovoljno znanja o određenoj situaciji. Međutim, kognitivne pristranosti mogu imati i negativne posljedice, kao što su narušavanje kritičkoga mišljenja, rasuđivanja i rješavanja problema, iskrivljavanje osobnih sjećanja i percepcije te stvaranje predrasuda i stereotipa.
Jedna kognitivna pristranost događa se kada osoba želi potvrditi vlastita očekivanja ili uvjerenja, tražeći i zamjećujući upravo informacije koje joj idu u prilog. Na primjer, ako tko pokušava pronaći neke tjelesne znakove da druga osoba ne govori istinu, može pogrješno klasificirati druga ponašanja kao dokaz laganja. Nadalje, pogrješka grupne atribucije govori o ljudskoj tendenciji da generaliziraju kako će se grupa ljudi ponašati na temelju interakcije sa smo jednom osobom iz te grupe. Na primjer, negativno iskustvo samo s jednom osobom iz jedne skupine ljudi (npr. skupinom ljudi iz druge kulture, različite političke stranke i sl.) može navesti pojedinca da kaže da svi članovi te skupine dijele iste negativne karakteristike. Upravo ta pogrješka dovodi do stvaranja predrasuda i stereotipa.
Česta je kognitivna pristranost tendencija osobe da dodjeljuje određeno ponašanje i karakteristike određenomu spolu a da nema potpunih dokaza, primjerice da se žene bolje percipiraju kao njegovateljice od muškaraca ili kao što je jedna studija pokazala da se pritužbe na bol ozbiljnije shvaćaju kad ih iznose muški nego ženski pacijenti.
Halo-efekt
Još jedna sfera života u kojoj pristranosti mogu imati razorne učinke jesu planiranje i vođenje računa o osobnim financijama. U tim situacijama veliku ulogu igra takozvani halo-efekt kada su osobe sklone potrošiti i više novca nego što je potrebno i nego što si mogu priuštiti samo zato što je prodavač bio jako ljubazan (to što je npr. agent za nekretnine bio jako ljubazan ne znači da je to dobar posao i da ta nekretnina uistinu toliko vrijedi). Optimistično pretjerano samopouzdanje (npr. »Sve će biti dobro u budućnosti pa ne moram sada puno štedjeti«) i traženje informacija koje potvrđuju ili opravdavaju neodlučne financijske odluke mogu biti kobne za osobne proračune. Upravo tendencija da se traže, tumače i pamte informacije koje potvrđuju osobna uvjerenja, mišljenja ili hipoteze, dok se zanemaruju ili odbacuju informacije koje im proturječe, može osobu učiniti previše sigurnom u stajališta, otpornom na promjene i slijepom za vlastite pogrješke i pristranosti.
Na primjer, ako tko vjeruje da su cjepiva štetna, češće će čitati samo novinske članke koji podupiru takvo mišljenje i zanemariti bilo kakve znanstvene dokaze koji pokazuju koristi i sigurnost cjepiva. Ili, ako tko ima pozitivan dojam o nekoj osobi, imat će sklonost usredotočiti se na njezine dobre osobine i zanemariti njezine mane, a suprotno će učiniti za nekoga koga ne voli. Takva pristranost uvelike utječe na mnoge aspekte života poput političkih, religijskih i društvenih pogleda, utječe na osobne i profesionalne odnose, vlastito zdravlje i dobrobit te na samopoštovanje i sliku o vlastitom ja.
Nadalje, ljudi imaju tendenciju da procjenjuju učestalost, vjerojatnost ili važnost nečega na temelju toga koliko je to blisko u sjećanju, odnosno na temelju svojevrsne intuicije. Drugim riječima, ljudi su skloni pretpostaviti da će se ono što je dostupnije u sjećanju češće ili vjerojatnije dogoditi u stvarnosti. Na primjer, ako je tko nedavno gledao film o napadu neke divlje životinje u šumi, vjerojatno će precijeniti rizik od napada takve životinje kada ode u šumu, iako je stvarna vjerojatnost vrlo niska. Ili ako je tko čuo puno priča o uspješnim poduzetnicima, vjerojatno će podcijeniti težinu i nesigurnost pokretanja vlastitoga posla, iako je stopa neuspjeha vrlo visoka.
Važno je da svatko uzme sebi dovoljno vremena
Takozvani efekt sidrenja ili zamka relativnosti još je jedna kognitivna pogrješka kada osoba ima tendenciju da uspoređuje i razlikuje samo ograničenu skupinu predmeta. Ona se događa kada se osoba oslanja na prvu informaciju s kojom se susreće kada donosi odluke ili prosudbe i prilagođava kasnije procjene ili mišljenje samo na temelju toga početnoga dojma ili sidrenja. Ta pristranost osobu čini vulnerabilnom i podložnom manipulaciji, uvjeravanju i utjecaju, posebno među onima koji imaju kontrolu nad informacijama koje osoba prima. Klasičan je primjer toga proizvod u trgovini koji je na prodaju; obično osoba vidi i procjenjuje razliku u cijeni, no ne i samu ukupnu cijenu. To je zašto neki restorani nude vrlo skupa glavna jela, a s druge strane i jela razumnije cijene. To je također razlog zbog kojega osoba, kada ima izbor, obično uzme srednju opciju – nije ni preskupa ni prejeftina.
Ili kad osoba kupuje neki skupocjeni predmet poput automobila i prodavač navede početnu cijenu, ali je spreman ponuditi 20 posto popusta. Većinom će ljudi pomisliti da sklapaju sjajan posao iako je stvarna vrijednost automobila možda puno niža.
Iako toga često osobe nisu svjesne, postoji tendencija da većina ljudi ide tamo kamo ide i gomila radi naglašeno prisutna konformizma. Kada gomila bira svojega favorita, individualnost se najčešće gubi, a na scenu stupa grupno razmišljanje ili takozvani mentalitet košnice. No to ne moraju biti velike grupe ljudi, ne moraju biti mnoštva, nego se može raditi i o manjim skupinama poput obitelji, skupini od nekoliko prijatelja ili suradnika na poslu. Upravo taj efekt pridruživanja često uzrokuje širenje ponašanja, društvenih norma i kulturnih pojmova među pojedincima, bez obzira na dokaze ili motive koji stoje iza njih. To je razlog zašto ankete mogu utjecati na oblikovanje mišljenja većine ljudi odnosno na mišljenje pojedinca. Velik dio te predrasude vezan je uz ljudsku urođenu želju za pripadnošću i prilagodbom.
Još jedna pristranost jest projekcijska pristranost kada pojedinac pretpostavlja da većina ljudi razmišlja kao i ta osoba, i ne samo da razmišlja, nego se i slaže s tom osobom u njezinim stajalištima, vjerovanjima, sustavima vrijednosti. To je predrasuda kod koje netko precjenjuje koliko je tipičan i normalan te pretpostavlja da postoji konsenzus oko stvari kod kojih ga zapravo nema. Nadalje, to također može stvoriti efekt gdje članovi radikalne ili rubne skupine pretpostavljaju da se više ljudi slaže s njima nego što je to stvarno slučaj.
Kognitivne pristranosti vrlo je teško izbjeći jer su vrlo duboko ukorijenjene i automatski se javljaju u određenim situacijama, često da toga pojedinci nisi ni svjesni. Čak i kada ljudi priznaju postojanje pristranosti, ipak se njima koriste za donošenje odluka, tvrdeći da su vrlo objektivni u svojim procjenama.
Stoga je vrlo važno da svatko uzme sebi dovoljno vremena prilikom donošenja odluka, da preispita vlastite misli, namjere, motivaciju, da se savjetuje s drugima. Kako bi se izbjegla pristranost potvrde vlastitoga stajališta, važno je naoružati se brojnim informacijama koje osporavaju osobno mišljenje, tražeći druga mišljenja kako bi se situacija sagledala iz više perspektiva.
Pristranost sidrenja obično se događa u situacijama kada osoba treba donijeti vrlo brzo odluku odnosno kada je osoba inače sklona ishitrenu djelovanju. Tada je važno odvojiti vrijeme za polagano donošenje odluka i biti spreman zahtijevati duže vremena ako se tko osjeća da je pod pritiskom da donese brzu odluku. Ako netko agresivno traži da osoba donese odluku, to može biti znak da je ono za što se zauzima protiv pojedinčevih interesa.
Odluke se nikad ne donose pod pritiskom
Veoma je važno razmisliti o prošlim odlukama. Ako je osoba bila već u sličnoj situaciji, bitno je da razmisli o ishodima tih prijašnjih odluka kako bi naučila prevladati svoje predrasude.
Primjer za to je kućni, osobni proračun. Pojedinci su skloni podcijeniti koliko im je novca potrebno za proračun za određena područja života. Međutim, ako osoba analizira i prati svoje troškove u posljednjih nekoliko mjeseci koristeći se tim informacijama iz prošlosti, može bolje predvidjeti koliko će komu novca trebati za različite financijske kategorije u budućnosti.
Odluke se svakako bolje donose kad postoji potreba, želja i odluka da se osoba savjetuje s drugim ljudima, koji mogu biti objektivniji pokazatelji ispravnosti ili neispravnosti odluke, djelujući poput medijatora ili svojevrsnoga pomagača. Na taj način svatko može u određenoj mjeri postati svjestan svojih predrasuda i kognitivnih pristranosti.
Prilikom donošenja odluka važno je uvidjeti slabosti u svojem razmišljanju bez obzira na to koliko male, malo vjerojatne ili beznačajne te slabosti izgledaju. U vlastitu će odluku većina biti sigurnija ako uspješno »prođe« ozbiljno, kritičko promišljanje.
I odluke se nikad ne donose pod pritiskom. Iako se možda ne čini tako, vrlo je malo slučajeva i rijetke su situacije kada osoba mora odmah donijeti odluku. Stoga je važno odvojiti potrebno vrijeme za promišljanje, navesti sve prednosti i nedostatke, čuti tuđa mišljenja (uz oprez, jer i ona mogu biti plod kognitivnih pristranosti) i tražiti sve informacije koje na određeni način mogu demantirati vlastito mišljenje. Ako je odluka donesena promišljeno, bez pritiska, ako je prošla na testu svih osobnih propitivanja za i protiv, ako je opstala nakon kritičkoga promišljanja, to je vrlo vjerojatno dobra odluka, odluka koja nije temeljena na kognitivnim distorzijama i pristranostima.
