Moj prijatelj Franc imao je (ne)sreću da su mu drugovi komunisti prije »pedeset i kusur« godina, u »osnovnjaku« dodijelili ruski jezik. Sve kao po onom načelu: »jednoga sina u vojnu školu, drugoga u bogosloviju jer nikad se ne zna«, a oni tad još nisu znali hoće li svijetom nadvladati ruski ili engleski. Možda su još samo sinovi diplomata negdje skrovito učili i francuski, da mogu nastaviti posao svojih starih, kako god im se država mijenjala i nazvala? Ukratko, dolazi mi Franc i pita me što to znači »prime time«? Onda mu ja prvo objasnim da se to ne izgovara tako, nego »prajm tajm«, a on – ljut što mu »popujem« – odbrusi da mu je to svejedno, nego da je čitao naslove kako je neki župnik »iskoristio ‘prime time’ za ustaški pir na televizijskoj misi«! I da gdje je taj »prajm tajm«?!? Jer da je on gledao misu na HRT-u, ali to valjda nije bila ta? Prvo sam mislio da ću puknuti od smijeha, ali sam uskoro od plača, objašnjavajući Francu što je »prime time«…
– Eee, to ti je… ma, to ti je naziv za ono najgledanije vrijeme, doba dana kad svi sjede pred televizorom. Ono vrijeme rezervirano za novinare »s vjetrom u kosi« koji nam iz nedjelje u nedjelju »feniraju mozak«, baš kad nas većina uključi telkače, makar da bi uz njih utonuli u drijemež. Vrijeme onih od kojih se HRT nikad ne ograđuje, već im uvijek pruža televizijske pašnjake i poljane na upotrebu bez ograničenja. E, pa sad im se, upravo u to dragocjeno vrijeme, upleo i jedan svećenik da im »ukrade sat«, baš uživo dokazujući nam onu »warholovsku teoriju«, budeći i meni nadu o »pet minuta slave«! Ma, kako im se to samo moglo dogoditi?! Kako mu nisu dali neki drugi termin, neku »jutarnjicu«, recimo termin nedjeljom u 2, mislim u 2 noću, kad su budni još samo rijetki roditelji čija dječica unatoč pandemijskim ugrozama nađu načina za noćne provode? Ili, zar mu nisu mogli dati neku televizijsku misu na Uskrs, kad su vjernici unatoč riziku odabrali crkvu, a ne misu »na daljinu«?! Nego, dali mu baš »prime time«, nedjelju kad smo se svi kao poplašeni uskrsni zečevi natiskali pred ekranima. Ali, čekaj malo, Franc… Ti sigurno nisi gledao misu dokraja?! Jer čuo bi kako se HRT ogradio od svećenikovih stajališta…
– Ogradio?! Zašto? Zar se oni svake nedjelje ograđuju od evanđelja i propovijedi?
– A neee, tamo su samo proćućeni vjernici, koji znaju da se s oltara ne smije politički agitirati, iako pater čak ni to nije učinio. Samo je vjernicima rekao da ne smiju biti biračke ovce, nego vjerničko stado, koje će ustati protiv vukova napadnu li ovi njihova pastira… Ogradili se iz najčišćih vjerničkih razloga. Osim ako im nisu zasmetali »vicevi s bradom«, kad ih ne pričaju bradati? Ogradili ga ili ne, a možda se od njega sad ogradi čak i koji pastir, ali svaka mu čast! Pokazao nam je svima što je to »nedjeljom u deset« ili »u četrnaest«, zorno nas je poučio što je to… »prajm tajm«!
– Aaa-ha, to je znači to, taj »prime time«!… »Primeti me!«, kako bi rekli drugari – mudro nauči i zaključi moj Franc.
