»U tisuću te slika gledam, o, Marijo, sav očaran«, pisao je njemački pjesnik Novalis. Poznato je da hrvatski vjernici njeguju pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, ali nerijetko je poznavanje učenja Crkve o njoj prilično maglovito. Prema Katekizmu Katoličke Crkve, Isus Krist začet je kao svet u djevičanskom krilu Marijinu, što znači da se utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice, kako se i moli u Vjerovanju. Budući da se radi o otajstvu, donosimo kratak pregled dogma o Mariji, nama i Bogu najbližoj, ženi u kojoj je čovjek – surađujući s Božjom milošću – dosegnuo svrhu za koju je stvoren.
Bogorodica i Pomoćnica, a ne suotkupiteljica
Na Efeškom saboru 431. okončana je živahna rasprava teologa o Marijinoj ulozi u povijesti spasenja: Sabor je definirao da je ona Majka Božja, tj. Bogorodica, nasuprot nestorijancima koji su smatrali da je Majka Kristova, tj. Kristorodica.
Krist kao čovjek nije odvojen od Krista kao Boga, zaključili su tada saborski oci. »Marija je na osobit način (…) poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju surađivala u Spasiteljevu djelu. Na temelju toga postala je majkom ljudima, u redu milosti. Njezinim uznesenjem ona nastavlja tu zadaću svojim zagovorom, pribavljajući milosti. Zato se zaziva kao Odvjetnica, Braniteljica, Pomoćnica i Posrednica. Krist je kao Utjelovljena Riječ jedini posrednik između Boga i ljudi, a Marija kao stvorenje tu surađuje, ali nije nas ona otkupila nego Krist«, uči Katekizam (KKC 970). Štovanje Blažene Djevice Marije svojstveno je kršćanima od početka i izvodi se iz njezina evanđeoskoga hvalospjeva: »Svi će me naraštaji zvati blaženom« (Lk 1, 48). Krunica, omiljena molitva Mariji, zapravo je »sažetak cijeloga evanđelja«.
Začeta bez grijeha, Djevica i uznesena
Anđeo Gabrijel, u času navještenja, pozdravio je Mariju nazivom »milosti puna«, što nije rečeno ni jednomu stvorenju. Posebna milost, koja joj je omogućila pristanak na Božji plan, dana joj je tako da je otkupljena od svojega začeća, stoga je papa Pio IX. 1854. proglasio dogmu o bezgrješnom začeću. »Od prvoga trenutka svoga začeća, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskoga roda, bila je očuvana od svake ljage istočnoga grijeha«, a tijekom života ostala je čistom od svakoga osobnoga grijeha, uči Katekizam Katoličke Crkve, u 491. točki. Zbog toga oci istočne predaje nazivaju Majku Božju »Sva sveta« (grč. Panagia), ona koju je »Duh Sveti oblikovao i učinio novim stvorom«, kako kaže Katekizam.
Najstarija je kršćanska dogma da je Marija djevica, i to prije poroda, u porodu i nakon poroda: djevičansko začeće, koje donosi evanđelje, božansko je djelo koje nadilazi ljudske mogućnosti i shvaćanje.
Rođenje Sina »nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo«, jasno kaže Drugi vatikanski sabor. »Isusova braća« koja se spominju u 13. poglavlju Matejeva evanđelja označavaju najbliže Isusove rođake, a ne drugu Marijinu tjelesnu djecu. Bizantska liturgija na svetkovinu Usnuća Bogorodičina kaže: »U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti duše naše.« Na kraju je neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnoga grijeha, dovršivši tijek zemaljskoga života, tijelom i dušom bila uznesena u nebesku slavu; Gospodin ju je pak uzvisio kao kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću, tumači Katekizam (KKC 966).
Majka živih
Marija je nova Eva (»majka živih«) jer je njome uspostavljen novi poredak; rekavši svoj »da« u ime čitava čovječanstva, po svojoj je poslušnosti postala duhovnom majkom svih ljudi koji su u Kristu otkupljeni. Marijin odnos prema Crkvi proizlazi iz njezina jedinstva s Kristom, iz povezanosti Majke sa Sinom u djelu spasenja. To je posebno vidljivo u trenutku muke, kada ju Sin daje učeniku za majku riječima »Ženo, evo ti sina«. Prije Kristova uzašašća, Marija je svojim molitvama pomagala Crkvu u nastajanju. Ona je slika Crkve kakva Crkva treba biti i kakvom će, konačno, postati.
Marija je za Crkvu uzor vjere i ljubavi
Katekizam potvrđuje u duhu Drugoga vatikanskoga sabora: »Dok je Crkva u Preblaženoj Djevici već prispjela k savršenstvu u kojemu je bez ljage i nabora, Kristovi se vjernici još trude da rastu u svetosti pobjeđujući grijeh; radi toga uzdižu svoje oči k Mariji u kojoj je Crkva već potpuno sveta« (KKC 829). Svojim potpunim pristajanjem uz volju Očevu, uz otkupiteljsko djelo njegova Sina, uz svaki poticaj Duha Svetoga, Djevica je Marija za Crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je »preodlični i sasvim osobiti ud Crkve«, štoviše, ona je »pralik«, tip Crkve. Iako je Isus Marijin Sin, »duhovno Marijino majčinstvo proteže se na sve ljude koje je on došao spasiti: ona je rodila Sina kojega je Bog postavio prvorođencem među mnogom braćom (Rim 8, 29), tj. među vjernicima, u čijem rađanju i odgajanju ona surađuje majčinskom ljubavlju«, pojašnjava Katekizam. Marija prednjači svima nama u svetosti koja je otajstvo Crkve, kao Zaručnica »bez ljage i nabora«. Zato »marijanska dimenzija Crkve ide ispred njezine petrovske dimenzije« (KKC 773).
Oslobođena istočnoga grijeha
