Poznate su riječi svetoga pape Ivana Pavla II.: »Sve što može poslužiti živomu, grijeh je pokopati.« Prema hrvatskom zakonu kojim se regulira tzv. pretpostavljeni pristanak svi su građani mogući darivatelji organa ako se za života tomu nisu protivili i registrirali u Registru nedarivatelja organa. Jedan darivatelj organa može spasiti bar osmero ljudi. O tome je u Večernjem listu pisala Romana Kovačević Barišić. Tekst je započela primjerom
25-godišnjega mladića na kojega je naletio automobil dok se vozio biciklom i njegove višednevne kome i proglašenja smrti, nakon čega su mu eksplantirani organi. Njima su nekim ljudima spašeni životi.
»Ako se zna da samo jedan darivatelj organa može spasiti osmero ljudi, a ako je ujedno i darivatelj tkiva, spasiti može i više od pedeset života, onda nema dovoljne zahvale za čin poput ovoga.« U tekstu stoji da iako je Hrvatska mala zemlja, u transplantacijama spada među najveće.
Naime, Hrvatska godinama suvereno drži visoka mjesta u Eurotransplantu, zakladi koja spaja darivatelje i primatelje u osam europskih država (Belgija, Njemačka, Hrvatska, Luksemburg, Nizozemska, Mađarska, Austrija i Slovenija) s oko 137 milijuna stanovnika. Prošle je godine Hrvatska bila druga po stopi od 74,3 transplantacije s preminulih darivatelja na milijun stanovnika. Preliminarno izvješće Ministarstva zdravstva bilježi 317 transplantiranih organa prošle godine, 40 više nego u 2022. godini. Najviše od toga obavlja se u bolnicama na Merkuru i na Rebru, ali i KBC-u Osijek, OKC-u Rijeka i KBC-u Split. Na upit kako sve tako dobro funkcionira stručnjaci odgovaraju da je ključ u dobro posloženu programu. Liječnici uvijek poštuju želje obitelji umrle osobe ako se izričito protivi darivanju organa. U praksi se pokazalo da obitelj često nije upoznata sa stajalištem pojedinaca o darivanju organa prije smrti, ali i da poštuje stajalište umrloga člana koji ima donorsku karticu. Malotko voli o tome razmišljati, no bilo bi dobro da se za života donese odluka i o njoj informiraju bližnji.
Da čitaju i roditelji i djeca
Navike čitanja knjiga u Hrvatskoj nisu baš na zavidnoj razini jer tek 40 posto građana, po lanjskim anketama, pročitalo je barem jednu knjigu u godinu dana. Među čitačima najviše je onih koji pročitaju dvije knjige godišnje.
S obzirom na istraživanja prema kojima mladi između 16 i 24 godine na internetu provedu u prosjeku sedam sati dnevno, blagotvorno je djelovao prijedlog ususret nedavnim zimskim školskim praznicima da bez obzira na to jesu li učenici i njihovi roditelji na putovanju ili nisu, u svoj dnevni raspored uvrste (barem) pola sata čitanja »u opuštenoj atmosferi, izvan školskih obveza«. Lakše je djecu zainteresirati za čitanje i pokazati im da su knjige put u drukčiji svijet, kako se uz njih sazrijeva i raste, razvija se i mentalno i emocionalno… Roditelji su ključni u odgoju djeteta, pa tako mogu i trebaju biti i glavni akteri u odgoju mladoga čitatelja. No i sami ne smiju prestati čitati, a što je najvažnije, trebaju svojim mališanima vlastitim primjerom pokazati zašto je važno odrasti listajući stranice knjiga, piše u Večernjem listu Suzana Lepan Štefančić.
Kad Nepalci progovore hrvatski
Radnici iz Nepala čitat će pak na hrvatskom jeziku… Predstavljen je nedavno rječnik za nepalske radnike u Hrvatskoj, što se nazivalo važnim korakom u integraciji stranih radnika. Hrvatsko-englesko-nepalski rječnik trebao bi im olakšati komunikaciju i u svakodnevnom životu i na poslu, navodi Ivica Beti za Večernji list. Osim pozdrava poput »dobar dan«, rječnik sadrži i rečenice koje se rabe u svakodnevnom životu, nazive dijelova tijela, dana u tjednu…
U Hrvatskoj je prošle godine izdano oko 21 tisuću radnih dozvola za državljane Nepala, zemlje u južnoj Aziji. Jedan od najvećih problema Nepalcima u Hrvatskoj jezična je barijera. Varaždinska županija uvodi učenje hrvatskoga jezika za strane radnike preko sustava vaučera, a u tijeku je i izrada kurikula. Najviše stranih državljana zaposleno je u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji i turizmu. Nepalski jezik ubraja se u skupinu istočnopaharskih jezika. U Nepalu se njime koristi više od 14 milijuna stanovnika, a zastupljen je u Indiji i Butanu. Najveći broj dozvola za boravak i rad diljem Hrvatske izdan je državljanima Bosne i Hercegovine, na drugom je mjestu Srbija, a na trećem upravo Nepal. Slijede Indija, Sjeverna Makedonija, Turska, Albanija. U ovoj godini očekuje se izdavanje oko 20 tisuća radnih dozvola.
