Na blagdan Majke Božje Snježne, 5. kolovoza, dok je papa Franjo molio krunicu sa 200 000 mladih u svetištu Naše Gospe u Fatimi, šesnaestogodišnja Španjolka Jimena Barón nakon ispovijedi i pričesti otvorila je oči i ustanovila da dobro vidi. Dvije i pol godine patila je od oboljenja povezanoga s kratkovidnošću zbog kojega joj se vid smanjio na 5 posto pa je učila Brailleovo pismo. Zajedno s rodbinom i prijateljima molila je devetnicu Gospi Snježnoj. Žarko je željela ozdraviti. Nakon pričesti oči su joj se ispunile suzama. Kada ih je otvorila, zapljusnuo ju je val radosti i zahvalnosti zbog činjenice da potpuno jasno može vidjeti svoje prijateljice.
Čuda privlače i zadivljuju, izazivaju zahvalnost i nadu, jačaju vjeru. Od Isusova vremena Crkva svjedoči čudima, naglašavajući da je čudo znak Božje milosti kojemu je konačni cilj obraćenje. Unutrašnja promjena, spoznaja i odbacivanje grijeha te ulazak u milost najveće je i najvrjednije čudo.
»Toga jutra, kada sam se probudila, moj je vid bio vrlo mutan, užasan, kao posljednje dvije i pol godine. Pošla sam na misu s prijateljima jer smo bili na Svjetskom danu mladih i, istini za volju, bila sam jako nervozna tijekom mise. Nakon što sam primila pričest, vratila sam se do klupe i počela snažno plakati jer je bio posljednji dan devetnice i željela sam biti izliječena, molila sam Boga ozdravljenje. Kada sam otvorila oči, savršeno sam dobro vidjela! Djevica mi je dala velik dar, nikada to ne ću zaboraviti«, ispričala je Jimena, kako prenosi ACI Stampa.
Djevojka je na Svjetski dan mladih došla s grupom Opusa Dei. Kardinal Juan José Omella, nadbiskup Barcelone i predsjednik Španjolske biskupske konferencije, nazvao je događaj »Božjom milošću«. Djevojčino svjedočanstvo čuo je preko videopoziva i posvjedočio kako je bez problema pročitala molitvu na misi zahvale skupine mladih iz Madrida.
»Liječnici sada moraju dati svoju procjenu«, dodao je kardinal Omella na konferenciji za novinare. Rekao je da je dirnut tim svjedočanstvom, ali i svjedočanstvima drugih mladih koji su tijekom Svjetskoga dana mladih »povratili unutarnji vid«. Da se doista radi o čudu, treba još dokazati. Crkva ima posebne kriterije autentičnosti čuda koju treba utvrditi tijekom kanonizacije blaženika, a svetište u Lurdu ima poseban protokol od sedam koraka koji stručnjaci provode u duljem periodu. Da bi se ozdravljenje priznalo čudesnim, ono treba nastupiti odjednom, treba biti potpuno i trajno. Dok je, primjerice, u Lurdu zabilježeno više od 7000 svjedočanstava o čudesnim ozdravljenjima pripisanih zagovoru Majke Božje Lurdske, Katolička Crkva potvrdila ih je ukupno 70.
U Novom zavjetu zapisani su brojni izvještaji o Isusovim čudima. U 4. poglavlju Matejeva evanđelja zabilježeno je da je Isus »liječio svaku bolest i svaku nemoć u narodu«, a u evanđelju 20. nedjelje u godini, od 20. kolovoza, prispodoba je u kojoj Isus liječi teško opsjednutu kćer žene Kanaanke koja je imala čvrstu vjeru. Kristova čuda nazivaju se znamenjima jer pokazuju da je on mesija, da ga je Otac poslao te da Bog traži vjeru u nj. Pri izlječenju slijepca od rođenja u Ivanovu evanđelju Isus daje do znanja da bolest nije kazna za grijeh, nego je njezina svrha »da se očituju djela Božja«. Isus ozdravlja, a ozdravljenje je odgovor na vjeru te mu je plod obraćenje.
Kriterije čuda definirao je već 1750. papa Benedikt IV. i oni vrijede do danas. Budući da su se u Lurdu 1858., nakon ukazanja, počela događati čudesna ozdravljenja povezana s kupanjem u Gavi, 1883. utemeljen je Ured za medicinske nalaze. Svatko tko smatra da je ozdravio izvještava Ured, a stalno prisutan liječnik, ako smatra slučaj vrijednim razmatranja, poziva kolege liječnike te, uz njihovu suglasnost, započinje proces istraživanja koji može potrajati više godina. Stroga procedura koju su potvrdili pape sastoji se od sedam kriterija: da je bolest ozbiljna i da prognoze nisu obećavajuće, da je bolest poznata službenoj medicini, da je bolest organska i očituje se objektivnim simptomima, da nije poduzeto liječenje kojemu bi se moglo pripisati izlječenje, da je izlječenje trenutačno, neposredno i trajno.
Nakon godinu dana liječnici moraju utvrditi da se bolest nije vratila. Tada se utvrđuje »neobjašnjivost izlječenja današnjim znanjem« i Crkva može proglasiti događaj čudom.
Zagonetka čuda zaokuplja i filozofe. Tako je škotski filozof David Hume u 18. stoljeću, u doba prosvjetiteljstva, smatrao da čuda nisu moguća jer se protive ljudskomu iskustvu i jer izvještaji o čudima potječu iz vremena neznanja. Humeove je argumente jednostavno osporiti: prvo, osobno je smatrao da se iskustvom dolazi do vjerojatnosti, a ne do znanja. Drugo, činjenica da pojave imaju naravne uzroke ne isključuje postojanje nadnaravnih uzroka. Nešto dublja filozofija uviđa ne samo da su čuda moguća, nego je cijeli svijet u svojoj biti čudesan; prirodni zakoni, sklad svemira, činjenica da jest nešto, a ne ništa, sve to čovjek uzima zdravo za gotovo jer je zaboravio iskonski se čuditi i diviti svijetu.
Otac šesnaestogodišnje Jimene Barón, koja je posvjedočila o čudesnom ozdravljenju vida u Fatimi, za Catholic News Agency iznio je cijelu povijest njezine bolesti, ali i vjere s kojom je obitelj molila za zdravlje. »Ne trebamo nikakvu potvrdu. Tko vjeruje, vjeruje, a tko ne vjeruje, ionako ne će vjerovati«, rekao je. Time se dotaknuo veze vjere i milosti te pravoga smisla čuda. »Onima koji mu se obraćaju s vjerom, Bog daje ono što traže. Tada čudesa učvršćuju vjeru u onoga koji vrši djela svojega Oca: svjedoče da je Isus Sin Božji. Ali ona mogu biti i povod sablazni. Ne idu za tim da zadovolje znatiželju i želje nečega magijskoga. Premda su mu čudesa tako očita, Isus je od nekih odbačen, optužuju ga čak da djeluje uz pomoć demona«, stoji u Katekizmu.
Zdravlje tijela je dobro, no vjera vodi do još većega, duhovnoga dobra – obraćenja i spasenja. Na tom se tragu vrijedi prisjetiti kako je Lucija, djevojčica vidjelica iz Fatime, Gospu često molila za ozdravljenje brojnih bolesnika koji su joj se preporučivali u molitve. Gospa je odgovorila da će neke ozdraviti, a neke ne će, da se moraju obratiti i moliti za oproštenje svojih grijeha. Ta je poruka zapisana i na mrežnoj stranici svetišta u Lurdu, kako ju je izrekao kardinal Béchara Raď, libanonski maronitski patrijarh: »U Lurdu je izlječenje moguće na tjelesnoj, duševnoj i moralnoj razini. Ono što Krist želi iznad svega naše je duhovno ozdravljenje. Svi smo bolesni u srcima. Duhovna je bolest grijeh. Svi trebamo ozdravljenje od grijeha!«
Često se kaže da zdrav čovjek ima mnogo želja, a bolestan samo jednu, kao i da je zdravlje najvažnije. S definicijom zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije kao »ne tek odsutnosti bolesti i slabosti, nego stanja posvemašnjega tjelesnoga, psihičkoga i društvenoga blagostanja« postalo je upitnim je li zdravlje uopće dostižno, a istodobno se u visokorazvijenim zemljama uvriježilo mišljenje da svatko ima pravo na zdravlje, ono je usluga koju pojedinac mora dobiti na zahtjev. Iskustvo je pokazalo da su takva očekivanja od medicine i države pretjerana, kao i da zdravlje nije jamstvo ispunjenoga života i sreće. Mnogi koje smatramo velikima trajno su se nosili s bolešću.
»Tvoje je samo ono što si propatio!« zapisao je austrijski skladatelj Gustav Mahler u tekstu vokalnoga dijela 2. Simfonije, »Uskrsnuće«.
Kristovi križ i uskrsnuće tajne su koje govore da i patnja i bolest imaju smisao, da svojim bolima čovjek može »dopuniti što nedostaje patnjama Kristovim« za spasenje svijeta.
Mlade žene Chiara Luce Badano i Chiara Corbella Petrillo svoju su patnju zbog bolesti pretvorile u ljubav. Njihovo strpljenje i požrtvovnost čudesan su znak Božje snage. Badano je proglašena blaženom, a Corbella je, za sada, proglašena službenicom Božjom. Službenica Božja Marica Stanković cijeli je život bila krhka zdravlja, a pet godina provedenih u kaznionici u Slavonskoj Požegi dodatno su ga narušili te je umrla u 57. godini. Njezin Dnevnik patnja pokazuje snagu vjere, snagu odlučnosti volje da i u teškoćama i sumnjama čini dobro, slijedi svoju savjest i živi s Kristom.
Čuda se, uključujući čudesna ozdravljenja, i danas događaju. Ipak, najveće je čudo promjena čovjekovih misli i ponašanja nabolje. Čudesna ozdravljenja milosni su Božji zahvati koji vode do obraćenja i spasenja. Bolest podnošena strpljivo i s ljubavlju mogla bi se također nazvati čudesnom jer je prilika za ostvarivanje konačnoga cilja – sjedinjuje čovjeka s Kristom koji kroz patnju sve vodi k otkupljenju i preobražaju.
