Omiljeni roman »Male žene« (1868.) američke književnice Louise May Alcott (1832. – 1888.), od 1917. pa do sada imao je niz filmskih i televizijskih prilagodbi, od kojih su neke slijedile književno djelo, a neke su ga uzimale samo kao polazište za nove priče. Život četiriju sestara March – Mag, Jo, Beth i Amy, tijekom američkoga građanskoga rata potkraj 19. stoljeća, nadahnjivao je mnoge i scenariste i redatelje.
U kina upravo stiže najnovija inačica filma »Male žene«, koji je već osvojio niz nagrada i nominacija, uključujući i šest oskarovskih, među kojima je i za najbolji film. Redateljica i scenaristica Greta Gerwing nominirana je za najbolji prilagođeni scenarij. Njezina ekranizacija romana donosi osvježavajući redateljsko-scenaristički rukopis, koji djevojke s kraja 19. stoljeća, željne osamostaljenja, približuje današnjici i suvremenom mentalitetu. U oblikovanju lika Jo poslužila se i romanom i životom književnice L. M. Alcott.
Jo (Ronan) posebice je zanimljiva u gorljivu pisanju, objavljivanju knjige i traženju autorskih prava. Svaka sestra ima svoje želje i ambicije u životu, posebice Amy (Pugh), te su sve umjetnički darovite. Društveni su staleži vrlo naglašeni. Prostor prikazanoga interijera i eksterijera veći je u odnosu na prvotne filmske prilagodbe, što je u skladu s većom slobodom koju »male žene« žele, te sličniji sadašnjosti. Sve su glumačke izvedbe uvjerljive. No nažalost lik tete, koju utjelovljuje Meryl Streep, manje je zastupljen, premda daje važne egzistencijalne pouke.
Fotografija je lijepa, kadriranje i objektivi kamere dobro promišljeni, a sve sjedinjuje i ispunjava fascinantna originalna glazba. Ritam filma je ujednačen i dobar pa dva sata i petnaest minuta toga odličnoga filma brzo prođe.
