»Prijateljstvu smeta velika prevaga s jedne strane«, kaže Adolf Freiherr von Knigge. Ako se jedan prijatelj predstavlja kao pomoćnik, terapeut, dobrotvor drugoga, onda to uništava prijateljstvo. Prijateljstvo treba jedno Ti i Ja koje se nalazi na istoj razini. Jedan drugoga obdaruje. Jedan je drugomu plodonosan. Ako odnos pomaganja postane prijateljstvo, onda pomagač mora sići sa svojega položaja i postaviti se na razinu prijatelja. Ako neprestano preuzima svoju ulogu oca ili ulogu pomagača, time uništava prijateljstvo. Prijatelj se osjeća kao onaj kojega se liječi i poučava, ali ga se ne voli radi njega samoga.
»Prekomjerna dobročinstva oslabljuju prijateljstvo umjesto da ga jačaju«, kaže Ernst Raupach. Postoje prijatelji koji prijatelju previše poklanjaju. To u prijatelju stvara osjećaj da si drugi želi kupiti prijateljstvo. On će potiskivati taj osjećaj. Ali uskoro će potisnuti osjećaj u njemu dovesti do agresivnosti i konačno do tvrdokornosti. A tvrdokorno srce više ne može osjećati prijateljstvo. U prijateljstvu ne smije biti nikakve razlike, npr. razlike bogatoga davatelja i siromašnoga primatelja, neznalice i onoga koji zna, zdravoga i bolesnoga. Prijateljstvo treba jednakost prijatelja, inače je u opasnosti.
