»Budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju«, reče Isus Lazarovoj sestri Marti. A slava Božja je živi čovjek. Isus se obraća pokojnomu Lazaru kao živomu. »Lazare, izlazi!« piše sv. Ivan. Pred Sinom Božjim bježi i sama smrt. Isus donosi život, rješava strah od smrti. Zajednica Židova trebala bi mu povjerovati doživljavajući taj događaj oživljavanja. Dok su razrješavali Lazarevo tijelo omotano platnom, trebali su odriješiti sebe od smrtnoga straha jer je život pred njima u Isusu – Mesiji. Isus Krist razrješuje sve grijehe, oslobađa od svakoga zla, pobjeđuje i samu smrt. To je najvažnija poruka i pripravnicima na krštenje. Oni su kroz korizmene nedjelje prošli kroz postupak upoznavanja i vjerovanja. Sjetimo se, slušali su o Isusu kao čovjeku koji posti i moli u pustinji i Sotoni odgovara: »Odlazi, Sotono!« Čuli su evanđelje o preobraženju, kao znak da patnja i zemaljsko nisu posljednji. Razmišljali su o Isusu kao izvoru žive vode. U slijepom od rođenja upoznali su Isusa kao svjetlo svijeta, a Peta korizmena nedjelja dovodi do vrhunca: Isus vlada smrću, uskrisuje Lazara koji je već četiri dana u grobu. Vraća u život Jairovu kćer, piše sv. Matej. Oživljava sina udovice iz Naina, donosi sv. Luka. Ti događaji poručuju da je Isus život i uskrsnuće.
Treba primijetiti razliku između Isusova vlastitoga uskrsnuća i vraćanja Lazara, Jairove kćeri i sina udovice u ovaj svakodnevni zemaljski život nakon smrti. To vraćanje u život najava je uskrsnuća.
»Ja sam uskrsnuće i život«, otkriva Isus Marti, a prenosi sv. Ivan. Isus joj govori, ne da će on biti »uskrsnuće«, nego da on jest »sada« i ovdje život. Govori joj u sadašnjosti. Lazarova je smrt prigoda da Isus pokaže svoje suosjećanje kao čovjek i svoju blizinu sestrama Marti i Mariji. »I zaplaka Isus«, kaže evanđelje. To je ono što spada na naše ljudsko i zemaljsko. Govori o Isusu iz Nazareta kao pravom čovjeku sa svojim osjećajima. Ali Isus će pokazati da je puno više od običnoga čovjeka. Vraća u život Lazara koji je već četiri dana u grobu. »Povika iza glasa: ‘Lazare, izlazi!’ I mrtvac iziđe«, zapisa sv. Ivan. To može učiniti samo Bog. U tome vidimo da je Isus Krist pravi Bog, jer pobjeđuje smrt, koju čovjek ne može sam pobijediti. Smrt je za čovjeka najteža mora. Neki ne vole ni slušati o muci i smrti. Drugi ne mogu poći na sprovod. Treći se izgube tjednima poslije sprovoda. Svjesni smo da čovjek i ljudska pamet mogu samo do groba, ali dalje ne. Znanost i tehnika stanu pred grobom. Preko smrti i iznad smrti može samo Božja ljubav.
Prorok Ezekiel prenosi Božju utjehu i nadu narodu koji pati u sužanjstvu: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu!« Taj sveti čovjek živi u doba babilonskoga sužanjstva. Nabukodonozor je razorio Jeruzalem. Židovi su raspršeni i pate. Narod je vikao od boli i jada, piše Ezekiel: »Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo.« Ali što je čovjeku nemoguće, Bogu je moguće. Bog će otvoriti grobove, donijet će izbavljenje. Jedino Bog može pretvoriti smrt u san i trgnuti od toga sna o uskrsnuću. Bog je zavirivao u grobove i u srca Izraelaca. Gospodin ih je često čistio od truleži u njihovim srcima. Ali tko će suvremenim ljudima pomoći da iziđu iz truleži grijeha i dospiju u život vječni? Postoji samo jedan koji je život i uskrsnuće. A to je onaj koji za sebe reče i to pokaza djelima. Onaj koji je pobijedio svoju smrt i smrti ljudi, to je Isus Krist.
»Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će«, kaže Isus. To je Isusov odgovor Marti i svim ljudima. Koliko puta je Bog kucao na ljudsko srce da ga obnovi i očisti, ali je bilo zaključano. Čovjek nije prepoznao Gospodinov dolazak. Kojim će se putom krenuti prema blagdanu Gospodnjega uskrsnuća? Sveti Atanazije piše kršćanima: »Nikoga drugoga nemamo, dragi moji, nego Gospodina našega Isusa Krista. A u tom se i vi sa mnom slažete. On je rekao: ‘Ja sam put.’ A sveti Ivan veli: ‘On oduzima grijehe svijeta’, tj. on čisti naše duše, kako na jednom mjestu govori prorok Jeremija: ‘Stanite na putove i vidite i pogledajte koji je pravi put i na njemu ćete popraviti svoj život.’« Pravi put je Isusovo evanđelje. Svoj život čovjek može popraviti na Kristovu putu i na daru Kristova Duha. On je obnovio Lazarov život i Lazar je izišao iz groba. Korizmeno je vrijeme vrijeme »izići iz groba« i poći putom života. Za to služe post i molitva te djela milosrđa, ispovijedi i žive vjere. Tu se očituje osobna odgovornost čovjeka da se odluči za evanđelje koje vodi u život. A Isus, Sin Božji, tvorac je evanđelja i uskrsnuće je za sve.
