Kršćanska se ljubav ne očituje samo u služenju najbližima, nego i u zauzimanju za opće dobro, istinu i pravdu oko sebe, a u današnje se društvo uvukao individualizam, konzumerizam, neosjetljivost i nezainteresiranost za drugoga, za pozitivne društvene promjene i utjecaje. Opasna ravnodušnost dovodi do mnogih napuštenih i ostavljenih u vlastitoj patnji, kako u društvu tako i u Crkvi. Držanje na sigurnoj udaljenosti od potrebitih mnogovrsno je i danas: počinje zaokupljenošću samim sobom, ravnodušnošću i nemarom za druge te se nastavlja isključivanjem i isključivošću do krajnjih podjela, borba, sukoba i istrebljenja.
U prispodobi o milosrdnom Samarijancu ocrtava se ravnodušnost glavnih likova. Razbojnici su mračne sile koje vladaju politikom, društvom, radnim mjestima, organizacijama, Crkvom i sl.
Oni imaju vlastite žrtve, ranjene osobe, obitelji, cijele generacije, društvene odnose. Ravnodušni prolaznici kao i onda su svi oni koji ne reagiraju i nastavljaju raditi vlastite poslove, usmjereni na udobnost te se ne odupiru zlu, ne pomazuju rane, ne ublažavaju bol, ma koliko to izgledalo sitno i neznatno. Sklonost prepuštanja drugomu da pomogne potrebitima, da milosrdno reagira i da se zauzme za istinu i pravdu u društvu nije kršćanska vrlina. Naprotiv, kršćanska se ljubav ne izražava samo u intimnim i bliskim odnosima, nego još više i u društvenim, gospodarskim i političkim odnosima. Da bi se razvila politička ljubav, treba razviti socijalni osjećaj i nadvladati bezdušni pragmatizam. Učinkovita politika nadilazi ekonomiju i stvara uvjete da se bližnji ne nađe u bijedi i u situacijama krajnje marginaliziranosti i tjeskobe.
Socijalna, politička i učinkovita ljubav način su izražavanja kršćanske ljubavi na društvenoj razini. To je zauzeta ljubav koja nadilazi fundamentalizme i fanatizme, koja okuplja i integrira. Ona teži promicanju dobra za sebe i za cijelu ljudsku obitelj. Učinkovita ljubav jest solidarna, štiti od zatvorenosti i društvene fragmentacije. Solidarna ljubav bori se protiv strukturnih uzroka siromaštva, nejednakosti, nedostatka posla, zemlje i doma, nijekanja socijalnih i radnih prava. Tko zna, da je takva politika u našem narodu bila na djelu proteklih desetak godina, možda bi se manje mladih obitelji iselilo, možda bi se više djece rađalo i možda ne bi bilo potrebno graditi toliko staračkih domova i socijalnih ustanova?
I u politici ima mjesta za nježnost. Bliska i konkretna nježna ljubav u politici pokazuje se u konkretnim djelima prema najmanjima, najslabijima i najsiromašnijima. Dobra politika združuje ljubav s nadom i povjerenjem u zalihe dobra u ljudima. Autentičan politički život temelji se na pravu i iskrenu dijalogu prema pojedincima i otvara relacijske, intelektualne, duhovne i kulturne energije. Dobar političar može postati samo onaj koji ima naviku upitati se što je učinio za dobro vlastitoga naroda, koliko je ljubavi uložio u svoj posao, kakav je trag ostavio u životu društva, koliko je socijalnoga mira posijao?
