Biti kao nov. Obnovljen. Kaže se to kada čovjek preboli i pobijedi neku tešku ili neizlječivu bolest; kada preživi teške životne situacije – i ostane na životu. »Obnovljen je«, kaže se. Događa se to tijekom cijeloga života. Kolikoga li blaga u sakramentu pomirenja i praštanja koje donosi Božji pogled rasvjetljujući i najtamniji, najzabačeniji kutak čovjekove duše i života? Nije li čovjek nakon takva Božjega pogleda i zahvata koji spasonosno razotkriva i liječi njegove stranputice, zablude i grijehe nešto novo, najnovije što se može dogoditi s čovjekom iznutra, a svijetli i naizvan? Jedino u Bogu čovjek dobiva priliku biti obnovljen i nanovo rođen. Sve što bi čovjek pokušavao i što danas neumorno pokušava promijeniti, dotjerati, pomladiti, otkloniti negativno i narušeno, samo su tlapnje i laž. Ne događa se zapravo istinska preobrazba, obraćenje i zaokret u novost života. A tolike se snage troše i potroše na korekcije i dotjerivanje koje sa zahvaćanjem nutrine nemaju gotovo ništa.
Onaj koji vidi nutrinu jedino je Bog. Mnoštvo koje dovodi ženu uhvaćenu u grijehu, ne vidi tu ženu i nije im zapravo do nje stalo. Imali su drugi plan i cilj, ali dogodilo se iznenađenje. Bog koji stoji pred njima osvijetlio je i ženu i one koji su ju doveli. Počela se oslobađati silovita snaga istine i milosrđa. Povlačili su se polako jedan za drugim spoznajući svoje osobne tamne strane. Žena je ostala sama i Isus pred njom. Imala je priliku čuti istinu o sebi, koju je vjerojatno duboko u sebi i sama znala. Ali nije imala ni snage ni volje izići iz začaranoga kruga toga bijednoga života. Isus ju izvlači svojim pogledom koji je jasan i usmjeren na njezinu osobu. Ne osuđuje, ali jasan s istinom da sada ima dragocjenu priliku krenuti drugim putem. Ostaviti staro životarenje i započeti novi život koji joj je upravo darovan. Bio je to milosni trenutak koji je trebalo uhvatiti i ne prokockati. »Išli su, išli plačući noseći sjeme sjetveno; vraćat će se s pjesmama…« Ne po svojim zaslugama, nego po vjeri u Onoga koji je stajao pred njom, žena se oslobođena uputila u novi život. Milost je opažati to otajstvo u čovjeku nakon svake ispovijedi i svake prilike počinjanja ispočetka. »Evo, činim sve novo, zar ne opažate?«
