Jeste li ikad pokušali pozorno pratiti olimpijska natjecanja (ili išta drugo preko TV-a) u društvu petero unučadi (ili djece općenito)? Od kojih njih četvero još pravo ne razlikuje moj trbuh od lopte, a prevažne džudaške borbe doživljava kao ranojutarnje prešetavanje mame u »šlafroku«. Od njihova stalnoga natezanja, skakanja, dozivanja i zazivanja (riječ »mama« čula se učestalije nego udarci vesala našega čudesnoga bratskoga dvojca) ništa ne čujem, a jedva uspijevam vidjeti komadiće TV zaslona, kao nekoć davno dijelove maksimirskoga terena kad sam kao klinac odlazio, u zajedničkom zagrljaju dinamovaca i hajdukovaca, na navijanje protiv klubova iz ondašnje »prestolnice«. Luka, jedini stariji unuk, koji bi mogao štogod olimpijskoga športa razumjeti, dohvatio se »teologije« pa mi dolazi s nekim starim primjerkom »Maloga koncila« u rukama…
– Deda, znaš li ti što znači ime »Marija«?
– Mama – odgovaram kratko, i dalje napeto gledajući hoće li biti »as-servis« naše teniske primaDonne. – Znači mama!
– E, nije! Ništa ne znaš, deda! – hrabro mladi otkrivaju neznalice. – Evo, slušaj, ovdje u »Blaževoj pošti« piše: »Ime Marija po nekima potječe iz staroegipatskog jezika i znači ‘ona koju Bog voli’. No po drugima to ime dolazi od hebrejskog imena Mirjam, pa znači ‘uporna’ ili ‘prkosna’. A po trećima, koji su tragajući došli do hetitskoga jezika, ime Marija znači – ‘koplje’! Ni manje, ni više!« Eto, deda, to tvoje »mama« nigdje ne piše!
– Svejedno je Marija mama! – tvrdoglavo ne popuštam malomu pametnjakoviću. – Vi »limači« slobodno možete stoput dnevno zivkati svoje mame, a mi stari? Mi djedovi i bake? E, pa i mi imamo pravo »imati mamu«, nekoga koga možemo pozivati i gnjaviti do mile volje! Ako zatreba i pedeset puta zaredom, da nam priskoči u pomoć. Valjda si čuo za krunicu? Zato je Marija mama, i fućka mi se za sva ta tvoja tumačenja »prvih, drugih i trećih«! Nek’ oni samo pametuju, kad nemaju pametnija posla… Uostalom, evo – uočih ženicu mi Jelicu kako je stupila na sobno poprište – pitaj to isto baku, provjeri!
– Bako, znaš li ti što znači ime »Marija«?
– Majka, majkaaa… – zaustila ona.
– Eto, što sam ti rekao! – slavodobitno likujem, ali njegova bakica i moja ženica tek je bila govoriti započela, zagledana u televizijski zaslon:
– … Majka Marija! Pa tamo u ringu neki muški mlati ženu, Majko Božja! – od jeze Jelica oči rukama prekrila. – Pa zar se to smije? Pa kako je to moguće?
– Pa tako što su se žene htjele boksati i tući! Ženski boks? Ma nije boks nikakav šport ni za muške! Mlatarati brata svoga je, kao, »plemenita vještina«? Mo’š mislit! Vražja je vještina izubijati bližnjega iz čista mira! Ali eto… A onda vidjele to i »žabe« pa da ne bi, ne daj Bože, u ičemu zaostajale za »konjima«, digle nogu za potkovu. Pa ju i dobile, posred čela! Ukinuo bih ja taj ženski boks, momentalno! – odlučno ostajem »konzerva« do kraja. Nek’ mi se ruga tko hoće, ali za mene su žene više od boksa. Uostalom, i bez njega jače su od nas muških.
